Dojenje je veoma važno – ovo je način da beba dobije antitijela od majke te stekne jednu vrstu pasivnog imuniteta koji bebu štiti neko vrijeme od nekih bolesti (ne svih) ukoliko je majka vakcinisana ili preboljela bolest. Također, to je najadekvatniji vid hranjenja bebe, a naročito u vanrednim situacijama se pokazuje i kao najlakši i najsigurniji. Ovo je isječak iz razgovora sa šeficom Odjeljenja pedijatrije Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš” u Sarajevu, dr Jasminom Šlaku, za Glas Amerike iz aprila 2020. povodom vanredne situacije izazvane pandemijom COVID-19 o dojenju i uopšte o djeci u toku vanrednih situacija.

O dojenju

Dojenje je izrazito važno u ovakvim, vanrednim situacijama, s obzirom na to da formule često nisu toliko dostupne, radi se o proizvodima koji se uvoze i može doći do nestašica. Koje su sve pozitivne strane dojenja u ovakvim (ne)prilikama?

Dojenje osigurava potpunu i sigurnu prehranu za zdrav rast djece na jednak način, a antinfektivna svojstva majčinog mlijeka štite dijete od bolesti, ono je praktično, a mlijeko uvijek dostupno. Također, treba naglasiti da gotovo svaka majka može da doji čak i ako njena prehrana nije odgovarajuća. Još nešto – dojenje predstavlja jedinstvenu biološku i emocionalnu osnovu koja je potrebna za zdravlje majke i djeteta. Prema SZO, djeca hranjena formulom u kriznim situacijama imaju 14 puta veći rizik od smrtnosti u odnosu na isključivo dojenu djecu, a treba imati na umu kako djeca koja nisu dojena nemaju antitijela za borbu protiv bolesti!

Djeca u kriznim situacijama

Za vrijeme krize uzrokovane virusom COVID-19 djeca bas kao i odrasli izloženi su različitim informacijama sto kod njih može izazvati stanje stresa. Kako se to očituje kod djece i šta roditelji mogu učiniti po tom pitanju?

Neke od mogućih reakcija predškolske kao i školske djece su: osjećaj nesigurnosti, strah, razdražljivost, povlačenje u sebe, psihosomatski simptomi (glavobolja, stomačni problemi), poremećaj u spavanju, apetiti. Prvo je vrlo važno održati otvoren razgovor sa djecom. Treba poticati dijete da izrazi ono sto osjeća, provoditi vrijeme u igri, uspostaviti dnevnu rutinu, igru, obroke i odmor. Treba nadzirati i ograničiti izlaganje medijskim sadržajima o krizi. Djecu treba ohrabriti da su sigurna i zaštićena, pri čemu posebno treba voditi brigu o fizičkom zdravlju, djeci davati zadatke koje mogu da izvrše, imati pozitivan stav.