Zašto postoji neomicin u vakcinama? Da li on možda ima interakcije sa nekim drugim sastojcima vakcina? Da li farmaceutska industrija vodi računa o interakcijama lijekova i uopšte, o interakcijama hemikalija?

U sastav vakcina ulaze i tvari koje nisu sami patogeni-virusi, bakterije ili njihovi proizvodi. U rastvorima ima niz pomoćnih tvari, od kojih svaka ima određenu ulogu upravo u toj vakcini. Vakcine koje sadrže žive viruse, poput MPR vakcina (recimo, Priorix), sadrže i antibiotike. Vrlo često se radi o neomicinu i streptomicinu. Međutim, spomenuta vakcina sadrži i manitol, a istraživanja pokazuju da manitol pojačava neke toksične učinke neomicina i uopšte aminoglikozida (neomicin je antibiotik koji spada u klasu aminoglikozida).

Primjerice, antibiotik neomicin može izazvati oštećenje sluha, pa kažemo da je “ototoksičan“ (prema latinskoj riječi “oto“-uho), a manitol to svojstvo pojačava. Međutim, da li to znači da vakcine koje kombinuju ove dvije tvari mogu biti opasne po sluh?

Kratko i jasno: ne.

Ovdje ćemo samo ukratko objasniti šta su to ova jedinjenja da bi lakše shvatili o čemu se radi.

Zašto u sastav nekih vakcina ulazi neomicin i šta je to?

Neomicin je antibiotik iz porodice aminoglikozida, a efikasan je kod infekcija Gram-negativnim bakterijama. Tačno je da može imati neke toksične efekte, ali samo na određenim grupama ljudi, primjerice, ljudi koji imaju čest tinitus (“zujanje u ušima”), imaju veći rizik ototoksičnog djelovanja neomicina. Međutim, u vakcinama se nalazi u maloj količini, u tragovima.

Zapravo, antibiotici u vakcinama su tzv. reziduumi, ostaci, nalaze se “u tragovima”, jer su se koristili u proizvodnom procesu uzgoja staničnih linija potrebnih za uzgoj virusa, kako ne bi došlo do kontaminacije bakterijama.

 

Šta je manitol?

Manitol je jedinjenje koje spada u alkoholne šećere. Koristi se kao vještački zaslađivač, pogotovo u hrani za dijabetičare. Slabo se apsorbuje u crijevima, a može imati laksativna svojstva i izazvati dehidrataciju. Inače, u medicini se koristi i za neke druge stvari: intravenozno dat, predstavlja sredstvo za smanjenje intrakranijalnog pritiska, ali i pritiska u očnoj jabučici. Djeci se daje veoma rijetko, u određenim stanjima poput krvarenja na mozgu ili pucanja aneurizme.

Upravo je intravenozno davanje manitola u ovakvim slučajevima kontraindikacija za davanje neomicina ili drugih antibiotika iz klase aminoglikozida. Još neki poznati i česti antibiotici iz ove klase su i gentamicin i streptomicin. Dakle, istina je da ovi antibiotici, uzimati topikalno ili oralno mogu imati određena toksična dejstva, pogotovo na sluh i istina je da manitol pojačava to dejstvo. Međutim, u količinama zastupljenim u vakcinama (fokus na MPR vakcini), teško da do ovoga može doći. Također, treba istaći i to da ovi antibiotici imaju toksično dejstvo samo na malim grupama individua, a ne na svima koji su primili terapiju.

 

Koliko se neomicina nalazi u vakcinama?

Međutim, doze neomicina u terapiji variraju od 3 do 7.5 mg /kg/dan (miligram po kilogramu tjelesne mase na dan), u zavisnosti o tome da li se radi u sistemskoj infekciji ili ne, te o uzrastu pacijenta – da li je u pitanju odrasla osoba ili dijete i postoje jasne upute za doziranje. Doze neomicina u vakcinama su čak 100x – 1000x manje i izražavaju se u mikrogramima (oznake su μg ili mcg). Miligram je hiljaditi dio grama, a mikrogram je milioniti dio gram.  U samoj MPR vakcini, neomicin se nalazi u količini od 25 mikrograma po dozi, a u drugim vakcinama je u još manjim dozama. U takvim koncentracijama se nalazi i manitol u vakcinama te on ovdje niti potencira toksičnost antibiotika niti sam ima toksično djelovanje, primjerice na bubrege.  Govoriti o interakciji pri ovako malim dozama je ništa drugo nego dizanje panike.

Još o nekim tvarima koje ulaze u sastav vakcina možete pročitati ovdje.

 

Pisala: Jelena Kalinić, biolog, naučni novinar, Društvo za promociju prirodnih nauka “Nauka i svijet” Quantum of Science