Nekada djeca moraju primiti krv transfuzijom ili određeni derivat krvi, zbog nekog stanja. Da li je djeci koja su imala ove procedure kontraindicirano da prime vakcine? Pitali smo Dr Jovana Raičevića, specijalistu pedijatra iz PZU Mansa Medica u Tivtu, Crna Gora, da nam objasni neke stvari oko toga šta su derivati krvi i kako djeluju na efikasnost vakcina.
Šta su derivati krvi?
Prvo da odgovorimo šta su to krvni derivati (tj. derivati krvi). Kada kažemo transfuzija krvi, većina ljudi zna šta je to – to je krv od relevantnog darovaoca, čija se krvna grupa poklapa sa krvnom grupom primaoca. To je krv sa svim elementima – krvnom plazmom, trombocitima, leukocitima i eritrocitima. Međutim, derivati krvi su neke frakcije krvi koje se daju jer je tako efikasnije. Recimo mogu se davati oprani eritrociti, krvna plazma, granulociti, imunoglobulin na Rh antigen, ukoliko se Rh faktori majke i djeteta razlikuju. Derivati krvi su i koncentrisani trombociti, krioprecipitat (to je vid krvne plazme), a postoje i ozračeni derivati krvi, koji se daju u posebnim okolnostima.
Svaki od ovih derivata ima posebnu namjenu u koje sada nećemo ulaziti. Uzimanje, čuvanje i davanje krvnih derivata je regulisano zakonom.
Dr Jovan Raičević o vakcinaciji djece koja su primila derivat krvi
Mnoga prijevremeno rođena djeca, a naročito ekstremni prematursi, neposredno nakon rođenja imaju ozbiljne zdravstvene probleme. Ovi problemi često zahtijevaju transfuzije krvi i krvnih derivata. Kako ovi derivati krvi sadrže veću ili manju koncentraciju imunoglobulina koji mogu blokirati antigene iz vakcine, efikasnost imunizacije nakon njihove primjene može biti znatno smanjena.
U zavisnosti od vrste primjenjenog krvnog produkta, imunizacija se obično odlaže tri do šest mjeseci, iznimno duže. Najosjetljivije su žive vakcine, kao što je MMR, pa se nakon nekih krvnih derivata (npr. nakon visoke doze intravenskih imunoglobulina) MMR vakcinacija ne preporučuje u narednih 11 mjeseci.
Prema CDC(i ovdje), pripravci imunoglobulina manje stupaju u interakciju s inaktiviranim cjepivima i toksoidima nego sa živim vakcinama. Primjena inaktiviranih vakcina i toksoida, bilo istovremeno s ili u bilo kojem intervalu prije ili nakon primanja imunoglobulina, ne bi trebala znatno umanjiti razvoj odgovora zaštitnih antitijela. Ovo bi značilo da djeca koja su primila imunoglobuline mogu primiti vakcine poput entaxim ili protiv hepatitisa i gripe. Ipak, najbolje je da to procjeni pedijatar.
Molimo da, ako Vaš pedijatar nije upoznat s činjenicom da je Vaše dijete primilo neki derivat krvi kao terapiju, obavijestite pedijatra da je bila ta procedura i navedete koji derivat, i zbog čega. Nemojte na svoju ruku donositi odluku o odlaganju vakcine ili na svoju ruku odlučivati koliko vremena treba proći od primanja derivata do vakcinacije.
Spremila: Jelena Kalinić, biolog, naučni novinar, Društvo za promociju prirodnih nauka “Nauka i svijet” Quantum of Science
Naslovna fotografija: Pixabay
