Kada sam bila mala, roditelji su me često upozoravali da se ne približavam i ne diram bodljikave, često zarđale metalne ograde na selima, jer se mogu povrijediti i dobiti tetanus. Tetanus je akutna, nezarazna i fatalna bolest koju izaziva anaerobna bakterija Clostridium tetani. Čak i male i naizgled površinske i neuočljive rane mogu voditi infekciji tetanusom, ako u ozlijeđenom tkivu nema dovoljno kisika. Zato je itekako preporučljivo nakon povreda primiti antitetanus vakcinu. Prije koju godinu je zabilježen slučaj tetanusa kod dječaka iz SAD, što nas treba uvjeriti da ova bolest i dalje postoji i da se trebamo vakcinisat. 

Tetanus se obično povezuje sa zarđalim metalnim površinama. Međutim, rđa sama po sebi ne izaziva tetanus, ali gruba, neravna površina pruža veliku površinu za ovu bakteriju. Također, tetanus možemo dobiti nakon ujeda neke životinje (pas, divlje životinje). Ovisnici o heroinu, naročito oni koji se “bodu” su također veoma ugrožena populacija jer heroin može biti kontaminiran tetanusom, a već sama upotreba igle predstavlja dodatni rizik, s obzirom da bakterija može postojati na koži i dijeljenjem igle može dospjeti i u krvotok. Čak i opekotine, zbog oštećenja kože,  te ubodi i ugrizi insekata mogu izazvati tetanus, a rjeđe i dentalne infekcije i hirurški zahvati.

Međutim, vakcina protiv tetanusa, premda spašava na hiljade života dnevno, također je na udaru dezinformacija. Jedna od tvrdnji jeste da je upravo antitetanus vakcina krunski dokaz nedjelotvornosti vakcinacije i imunizacije. Naime, preležana bolest ne rezultuje stvaranjem imuniteta, pa se vakcinacije moraju ponavljati i moraju se davati tzv. „boosteri“ (obnove vakcine) u toku perioda razvoja djeteta.  Također, svaki put kada odemo ljekaru nakon konstatovane teže otvorene povrede (posjekotine,  rane, otvoreni lom, i sl.), primiti ćemo i antitetanus vakcinu.

Djelovanje toksina uzročnika infekcije

Da bismo razumjeli zbog čega je situacija sa tetanusom ovako komplikovana, moramo shvatiti da ono što šteti našem organizmu prilikom infekcije Clostridium tetani nije toliko sama bakterija, koliko egzotoksin koji stvara ova bakterija i ispušta ga u vanjsku sredinu. A vanjska sredina je za ovu bakteriju naš organizam.

Glavni egzotoksin kojeg proizvodi C. tetani jeste tetanospazmin (od riječi “tetanus” i “spazam” – grč) koji je neurotoksin, a koji se vezuje za krajeve neurona i glavni je uzrok stravičnih grčeva koji su glavna klinička slika tetanusa. Drugi toksin kojeg proizvodi ova bakterija jeste tetanolizin, a to je hemolitički toksin, što znači da uništava krvne stanice.

Grčevi usljed tetanusa, izvor: CDC

Klinička slika

Na svu sreću, mladi ljekari danas nemaju često priliku vidjeti kako izgleda klinička slika tetanusa. A izgleda tako da vam se zaledi krv u žilama. Tetanus podrazumijeva tešku agoniju.

Tetanus se još zove i “zli grč” zbog toga što bolest karakterišu jaki grčevi (spazmi) mišića, tzv. opisthotonus, koji mogu rezultirati čak i lomljenjem kostiju. Drugi simptomi su groznica, temperatura, znojenje, ubrzan rad srca i visok krvni pritisak. Oko 10% infekcija može imati tragičan ishod tj. vjerovatnoća smrtnog ishoda je oko 10-11%. Potrebni su mjeseci za oporavak od ove infekcije.

Opisthotonus kod pacijenta koji ima tetanus. Slika Sir Charles Bell, 1809.

Prema izvještaju iz 2016. godine, objavljenom u časopisu Lancet, 2015. je bilo oko 209 000 slučajeva tetanusa i oko 59 000 smrtnih slučajeva izazvanih ovom bolešću, što je daleko više nego ovih 10% iz procjene. Međutim, ovaj izvještaj iz 2016. znači i znatno smanjenje učestalosti infekcije u odnosu na 1990. godine, kada je zabilježeno preko 300 000 slučajeva tetanusa. Sve to je postignuto zahvaljujući povećanju standarda primarne zdravstvene njege i vakcinaciji. Vjerovatnoća smrtnog ishoda kod osoba koje nisu vakcinisane, djece i starijih lica je duplo veća (20-22%).

Period inkubacije je tipično od 3 do 21 dan, ali nekad može proći duže. Ipak, najčešće iznosi 8 dana, a kod neonatalnog tetanusa 7 dana. Neonatalni tetanus je 1998. godine bio uzrok 14% smrti novorođenčadi u svijetu.

Bolest praktično “zaključava vilicu” i to je prvi simptom bolesti: oboljeli ima stisnutu vilicu, ne može govoriti nego “cijedi“ riječi. Ova pojava je poznata kao trizmus. Zatim dolazi do kočenja vrata i rigidnosti ostalih mišića, sve praćeno jakom boli. Karakterističan je zakrivljen položaj tijela, sa kičmom izvijenom prema nazad.

Komplikacije, osim lomljenja kostiju i oštećenja mišića mogu biti i infekcije drugim uzročnicima, embolija, sepsa, spazme mišića koji kontrolišu disanje.

Liječenje i prevencija

Kod tetanusa se primjenjuje kombinacija tetanus antitoksina, koji u principu predstavlja imunoglobuline koji reaguju na antigene (toksin) tetanusa i DTP vakcina, a u terapiji se primjenjuju sredstva koja relaksiraju mišiće i tako ublažavaju mišićne grčeve.  U vakcini se nalazi toksikoid tetanusa. Vakcina protiv tetanusa nije postojala sve do 1924. a od 1940. se počela široko koristiti u Drugom svjetskom ratu za prevenciju tetanusa kod vojnika.

Međutim, tetanus je bolest kod koje je najbolje liječenje prevencija. Kako se radi o bakteriji i to prije svega o toksinu koji bakterija proizvodi, tako je i imunizacija na tetanus nešto drugačija i imunitet ne stičemo za duži vremenski period. Međutim, s obzirom da djeca u igri češće mogu dobiti infekciju nego odrasli, zaštita vakcinom koja obično ima komponente protiv difterije, velikog kašlja i tetanusa, najbolji je način da zaštitimo djecu od ove opake bolesti.

Vakcine koje se primaju u BiH, a sadrže komponentu protiv tetanusa su DTaP-IPV-HiB, DTaP-IPV, DT i dT te TT.

1998. godine u Ugandi je registrovan 3433 slučajeva neonatalnog tetanusa, od čega je 2403 imalo smrtni ishod. Međutim, Uganda je 2011. godine proglašena zemljom koja je, zahvaljujući prevenciji, iskorijenila ovaj oblik tetanusa.

U Veroni  je u junu 2019. zabilježen slučaj tetanusa – desetogodišnja nevakcinisana djevojčica, koja je dobila tetanus nakon pada i ogrebotine koljena. Na žalost, djevojčica je u kritičnom stanju. Pokrenut  je proces kojim se želi utvrditi zašto djevojčica nije vakcinisana. Ovo nije prvi slučaj tetanusa kod nevakcinisanog djeteta u Italiji. Na Sardiniji je 2017. godine zabilježen prvi slučaj tetanusa kod djeteta u Italiji nakon više od 30 godina – desetogodišnji dječak je dobio tetanus zbog posjekotine na čelu nakon pada s bicikla (roditelji su odbili vakcinaciju). 

Zbog prevencije maternalnog i neonatalnog tetanusa potrebno je da se trudnice vakcinišu.

Oko 25 do 85% ljudi koji prime ovu vakcinu dobije blago crvenilo na mjestu davanja vakcine. Manje od 10% može nakon vakcinacije dobiti blažu groznicu i grčeve. 1 od 100 000 ljudi može imati reakcije alegijskog tipa na ovu vakcinu. Izvor za ove podatke možete naću ovdje/WHO.

Vakcina protiv tetanusa nalazi se na listi esencijalnih lijekova i medicinskih potrepština Svjetske zdravstvene organizacije.