Jedno od najčešćih pitanja vezano za vakcine, jeste i to koliko dugo traje aktivni imunitet stečen vakcinom. Ovo pitanje se čak najčešće vezuje sa vakcinom protiv morbila, zaušnjaka i rubeole (MMR ili, po „naški“, MPR vakcina), te ćemo se ovdje usredotočiti baš na imunitet koji se stiče ovom vakcinom.

Naime, često ćete naći protuargument grupa koje kritikuju vakcine, a posebno ovu vakcinu, kako nema potvrde da je imunitet stečen MPR vakcinom trajan. Onda će vam reći kako je potpuno nepotrebno davati ovu vakcinu jer se može desiti da iako je neko primio vakcinu, ipak oboli od morbila. Dakle, da li ova vakcina efikasno štiti od morbila tj. malih ospica, koje su jedna od najčešćih dječijih bolesti i istovremeno bolest sa velikim rizikom da dođe do komplikacija?

Morate znati da ništa na ovom svijetu nije savršeno, pa tako ni vakcine ni lijekovi. Jednostavno, patogeni uvijek nađu neki način da premoste sve naše mjere i imaju novi trik. Pa ipak, i lijekovi i vakcine prilično sprječavaju patogene da to čine.

Da li će doći do bolesti uprkos vakcinaciji zavisi ne samo od organizma, nego i od okoline: možda će neka osoba biti izložena većoj količini virusa, možda ta osoba živi u sredini gdje je razina procijepljenosti tj. procenat stanovnika koji su primili tu specifičnu vakcinu mala. No, vakcinisani nemaju razlog da se boje nevakcinisanih: čak i ako dođe do razvoja bolesti, klinička slika je mnogo blaža i bolest ima mirniji tok. To naročito važi za grip jer virus gripa brzo mutira i svake sezone se javljaju novi sojevi. Možete biti vakcinisani protiv jednog soja, ali da kontaktirate neki malo drugačiji soj i ipak dobijete simptome bolesti.

Prije izvjesnog vremena je bio slučaj dubrovačkog ljekara koji je dobio simptome morbila iako je bio vakcinisan. Savjesni ljekar je obavijestio putem društvenih mreža što se dogodilo, kako bi svi oni koji su došli sa njim u kontakt znali da se potencijalno mogli kontaktirati virus. Međutim, ovo je na nekim mjestima protumačeno krivo: kao dokaz da cjepiva nisu dobra i efikasna, jer kako bi inače vakcinisana osoba dobila tu bolest.

Dakle, vakcine su efikasne, ali ne 100%. Konkretno, efikasnost vakcine MPR ovisi o tome da li je primljena samo jedna ili obje doze vakcine. Jedna doza vakcine štiti oko 93%, a dvije doze štite 97%. Ovo znači da 3 od 100 vakcinisanih sa dvije doze MPR vakcine neće razviti dovoljan imunitet na patogena da ne oboli. U slučajevima sredina gdje je stepen pokrivenosti određenom vakcinom mali, te osobe nisu zaštićene kolektivnim imunitetom. Međutim, ako je procijepljenost u nekoj sredini velika, to jednostavno koči širenje virusa. Problem samih morbila je i to što je potrebno da visok stepen populacije bude cijepljen protiv virusa morbila, kako bi se stvorio efekat kolektivnog imuniteta. Naime, radi se o veoma zaraznoj bolesti, koja se brzo širi.

Prema zvaničnom mišljenju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO, World Health Organization-WHO), o MPR vakcini, koje možete pročitati ovdje, potrebno je da imunitet populacije tj. „kolektivni imunitet“ iznosi više od 93-95%, da bismo uživali u svijetu bez morbila (ali i u drugih bolesti od kojih nas štiti MPR vakcina). Oko 90% oboljelih u nedavnoj epidemiji u Srbiji su bili nevakcinisani.

Prema modernim kalendarima imunizacije, prva doza se prima nakon prve godine života, a druga pred polazak u školu. Studije pokazuju da u organizmu antitijela protiv morbila postoje i 26-33 godine nakon vakcinacije.

Spomenuti slučaj dubrovačkog ljekara ima nekoliko uzroka koje ne možemo jasno razlučiti: on je sigurno bio izložen većoj količini patogena nego što bi bila izložena osoba koja ne radi njegov posao. Drugo, živi u sredini u kojoj je stepen procijepljenosti MPR vakcinom izrazito nizak: dubrovačka regija ima najnižu procijepljenosti u cijeloj Hrvatskoj te ga fenomen kolektivnog imuniteta nije zaštitio.

Upravo je ovaj slučaj jedan od dokaza kako kolektivni imunitet postoji i šta se dešava ako procijepljenost populacije padne ispod optimalnog nivoa.