Niko, ali niko ne voli da ga bockaju iglama ma kako one bile tanke. Obično nas vakcinišu dok smo mali i idemo u školu, ali neki ljudi se moraju vakcinisati i zbog posla koji rade. U nekim profesijama je propisano da se ljudi moraju vakcinisati. Također, ako putujemo u neke zemlje, od nas će se tražiti da se vakcinišemo protiv određenih bolesti ili priložimo dokaz o tome ako smo to već učinili.

Zašto se vakcine tako zovu?

Kada pogledamo u rječnik značenje i porijeklo riječi vakcina, naći ćemo da je korijen riječi latinska riječ za kravu – vacca te pridjev izveden od ove imenice – vaccinus, tj. „kravlji“, „onaj koji je deriviran od krave“. To je zbog toga što je zvanično prva vakcina – ona protiv velikih boginja – stvorena zahvaljujući kravama.  Edward Jenner (1749. – 1823.), engleski liječnik koji je izumio vakcine u današnjem smislu te riječi, primijetio je kaka neki ljudi obolijevaju od velikih boginja, a neki se zaraze lakšim oblikom bolesti koju preboluju, ali i razviju imunitet na infekciju velikim boginjama. Zahvaljujući toj opservaciji, Jenner je shvatio kako razviti zaštitu od velikih boginja.

Šta su vakcine?

Vakcine su medicinski preparati koji sadrže oslabljenog živog ili mrtvog uzročnika bolesti, a, u nekim slučajevima, samo neki fragment uzročnika koji stimuliše imuni odgovor organizma da stvori antitijela. Antitijela su posebna klasa proteina koja imaju određene specifičnosti u strukturi molekule.  Te specifičnosti pomažu antitijelu da „prepozna“ uzročnika te da aktivira imunološki sistem organizma da uništi tog uzročnika. Neke od bolesti od kojih se možemo zaštiti vakcinama su morbili, difterija, polio, veliki kašalj, difeterija i rubeola.

Značaj vakcina

Vidite, naš organizam je stalno, u svakom trenutku, izložen mnogim tvarima iz vanjske sredine. Od polena koji se nalazi u zraku koju udišemo i hrane koju jedemo, do različitih patogena, pogotovo bakterija i virusa koji izazivaju bolesti – sve djeluje na naš organizam. Naš imuni sistem – odbrambeni sistem našeg organizma, sposoban je da se sa velikim dijelom tih novih tvari izbori sam. Međutim, potoje načini da imunom sistemu “pomognemo”.

Stanice našeg imunog sistema mogu prepoznati i uništiti ono što je za nas opasno. Jedan dio našeg imunog sistema, stanice koje naučnici nazivaju B-limfociti, ima sposobnost da luči tvari koje uništavaju opasnost. Pod “opasnostima” podrazumijevamo ponajviše bakterije i viruse.  Ove tvari su veoma specifične strukture i reaguju samo na određen tim „napasnika“. Te tvari nazivamo antitijela. Ovaj sistem je sposoban da „nauči“ nešto o obliku novog napasnika i da pamti njegove osobine ako ga opet sretne. Upravo stoga kada preležimo vodene ospice (varičele), mi nećemo dobiti tu bolest. Kažemo da je naš organizam razvio otpornost ili imunost na neku bolest.

Vakcine kao preventiva

Postoje još neke bolesti, koje, ako ih preležimo, više ih nećemo dobiti ili su nam šanse da ponovo obolimo znatno smanjene. Međutim, zahvaljujući nauci, mi čak i ne moramo da se razbolimo, imamo temperaturu, osip i bol, a da ipak naš organizam razvije otpornost na tu bolest. Naučnici i ljekari su shvatili da, ako u organizam unesemo malu količinu oslabljenog uzročnika bolesti ili čak samo neki dio tog uzročnika poput dijela bakterije ili virusa, naš će organizam biti dovoljno jak da „sredi“ tog uzročnika (patogena).

I ne samo to – naš imuni sistem će zapamtiti osobine tog patogena  za ubuduće. Jedino što trebamo pretrpiti jeste sekunda neugode kada nam naš doktor da vakcinu i malo bola u ruci ili otok. Vrlo rijetko se mogu dobiti neke teže reakcije nakon vakcinacije. Zapravo, jedna od najlošijih stvari koja nam se može desiti nakon vakcinacije jeste to da je uzročnik bolesti toliko umrtvljen da uopšte ne izazove reakciju našeg odbrambenog sistema.

Vakcine su precizniji i efikasniji način zaštite od nekih veoma opasnih bolesti.