Veliki kašalj (pertusis ili hripavac) je zarazna bolest koju izaziva aerobna gram-negativna bakterija Bordetella pertussis, iz klase Betaproteobacteriae (fam. Alcaligenaceae). Blaže oblike velikog kašlja izaziva srodna bakterija, Bordetella parapertussis. Ova bolest se prenosi kapljično, putem zraka. Posebno su osjetljiva djeca od 1. do 5. godine života.

Simptomi na koje treba obratiti pažnju jer možda je hripavac:

  • Napadaji kašlja koji traju nekoliko minuta i pogoršaju se noću
  • Kašalj koji proizvodi zvuk nalik na “hop” – a između napada kašlja se osoba bori za dah
  • Otežano disanje nakon kašlja, što može dovesti do plave ili sive boje kod malih beba
  • Pojava guste sluzi, što može dovesti do povraćanja kod malih bebica
  • Jako crvenilo u licu.

Jedan od problema sa velikim kašljem je to što je, zahvaljujući intenzivnoj imunizaciji, postao mnogo rjeđi, te ponekad roditelji prve simptome bolesti ne prepoznaju na vrijeme.

Hripavac: Inkubacija traje obično 9-10 dana, ali se kreće u okvirima od 6 do 20 dana. Sama bolest ima nekoliko stadija. Prvi stadij je kataralni stadij (stadium catarrhale), koji traje 1-2 sedmice i nema posebne karakteristike: odlikuju ga simptomi slični gripu i prehladi, curenje nosa, kašalj i groznica. Međutim, nakon tog stadija nastupa stadij zacenjavanja (stadium convulsivum) u kojem se javljaju tipični napadi kašlja (paroksizmi), kada bolesnik plazi jezik.

Pogledajte na ovom linku kako izgleda napad kašlja pertusisa kod malog djeteta. Da li zbilja želite ovako mučenje svom djetetu? 

 

Ovi napadi su učestaliji noću, a predstavljaju veliki napor za organizam, naročito za organizam djeteta. Nakon napada kašlja, udah je praćen visokim zvukom.

Kod male djece, do navršene prve godine, umjesto napada kašlja dolazi do prestanka disanja (apneje). Bolesnik, usljed napora i nedostatka kisika, može poplaviti. Napor kod kašljanja je tako velik da može da dođe i do oštećenja rebara, a bolesnik bude veoma iscrpljen napadima. Ova faza može trajati i 10 sedmica, a tipično 6 sedmica te negdje u literaturi veliki kašalj nazivaju i “kašljem od 100 dana”. Treća faza je faza oporavka (rekonvalescencije, stadium descrementi) u kojoj se simptomi povlače, napadi postaju rjeđi i slabiji. Ona se događa za 3-6 sedmica, ukoliko se upotrebljavaju antibiotici, a 6-10 sedmica ukoliko se pacijent ne tretira antibioticima.

Kod omladine hripavac prati i vlažni kašalj te se nekad zamjenjuje sa običnim respiratornim oboljenjima kakva je prehlada. Kod vakcinisanih osoba bolest se može razviti, ali u mnogo blažem obliku, međutim, problem leži u činjenici da osobe koje imaju blage simptome mogu bakteriju prenijeti na nevakcinisane ili djelimično vakcinisane (oni koji nisu primili sve doze vakcine) osobe.

 

Hripavac – komplikacije

Jedna od najčešćih komplikacija ove bolesti je upala pluća (15-20% slučajeva) te razni problemi koji mogu nastati usljed naprezanja organizma, kao što su krvarenje iz nosa, pojava bruha te prolaps rektuma i pneumotoraks.

Također, moguća i nerijetka komplikacija jesu i epileptični napadi (2-4% slučajeva) te encefalopatija (0.5% slučajeva). Smrtnost iznosi oko 1 na 100 slučajeva, a najčešće se, nažalost, radi o dojenčadi i sasvim maloj djeci. Prema podacima američkog CDC (Centar za kontrolu bolesti) pertusis je fatalan za čak 1.6% hospitalizirane djece koja nisu navršila prvu godinu života u SAD.

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO, World Health Organization/WHO), 2008. je u svijetu zabilježeno oko 16 miliona slučajeva velikog kašlja, od čega je 95% u zemljama u razvoju. Prema istim podacima 195 000 djece je preminulo usljed ove bolesti. 2013. je zabilježeno da je oko 61 000 ljudi preminula od posljedica velikog kašlja, što je pad sa nesretne brojke od 138 000 zabilježene 1990. Nakon introduciranja vakcine protiv velikog kašlja 1940. godine, sedamdesetih godina prošlog vijeka, zabilježen je značajan pad incidencije. Treba naglasiti da najveći broj slučajeva velikog kašlja bude zabilježen među populacijom djece do jedne godine starosti.

Bolest se liječi terapijom antibioticima poput eritromicina, klaritromicina i azitromicina.

Prevencija – vakcine

Prevencija velikog kašlja se sastoji u imunizaciji sa nekoliko doza vakcine. Prema kalendaru vakcinacije za  FBiH, imunizacija se vrši tri puta (2., 4. i 6. mjesec starosti) kombiniranom vakcinom DTaP (difterija-tetanus-pertusis). Radi se o petovalentnoj vakcini Pentaxim. U nekim drugim državama, poput Hrvatske, imunizacija se radi šestovalentnom vakcinom (Hexacima, sadrži još i komponentu protiv hepatitisa B). U Republici Srpskoj imunizacija se radi u 2.,3. i 4. mjesecu, prema kalendaru imunizacije RS.

Kasnije se rade revakcinacije DtaP. 

3 doze pružaju 90% zaštitu. Međutim, vakcina protiv velikog kašlja ne pruža cjeloživotnu zaštitu. Ipak, premda ovu činjenicu protivnici vakcina žele iskoristiti kao argument da je vakcinacija nepotrebna i neefikasna, treba znati da je imunizacija male djece jedan od vodećih razloga smanjenja smrtnosti u toj populaciji. Procjenjuje se da je, zahvaljujući imunizaciji, 2008. spašeno preko pola miliona života. Dramatična redukcija od preko 90% je zabilježena u industrijaliziranim područjima nakon uvođenja vakcine.

Od 2011. CDC preporučuje booster protiv velikog kašlja trudnicama (između 28. i 38. sedmice trudnoće).

Neke od vakcina koje sadrže komponentu protiv pertusisa su Infanrix i Boostrix (obje od GlaxoSmithKline) te Daptacel i Adacel (Sanofi Pasteur). Infantrix i Daptacel su one koje se daju djeci starosti od 6 sedmica do 7 godina.

Nus-pojave nakon vakcinacije uključuju pojavu crvenila, otok na mjestu davanja cjepiva, a ponekad i groznicu. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka javila se priča da je vakcina protiv velikog kašlja povezana sa pojavom infantilne epilepsije i encefalopatije, međutim kasnije studije nisu utvrdile nikakvu povezanost ovih simptoma sa vakcinom te je 1990. godine Journal of the American Medical Association proglasio ovu priču “mitom”. 1982. se javio film DTP: Vaccine Roullete u kojem su bila prikazana djeca sa određenim problemima i hendikepima i za te hendikepe reporterka Lea Thompson je netačno optužila DTP vakcinu.

Na kraju je proizvedena sigurnija, acelularna vakcina protiv pertusisa, koja se koristi u kombinaciji kao DTaP komponente viševalentnih vakcina (vakcina protiv više bolesti), kakva je primjerice vakcina Pentaxim. Naime, celularna vakcina protiv pertusisa je 78% efikasna, dok efikasnost acelularne varira od 71% do 85%. Opadanje efektivnosti iznosi oko 2% godišnje (do 10%) sa tim da efikasnost acelularne vakcine još brže opada. Ne zna se dovoljno o dužini perioda unutar kojeg postojeća vakcina protiv pertusisa pruža imunitet, ali prema jednom radu objavljenom 2005. godine[1], to je od 4 do 12 godina. Ovaj raspon je pomalo neprecizan i varijabilan, ali već činjenica da je najmanja dužina trajanja imuniteta 4 godine, pruža dovoljno argumenata za ovu vakcinu jer efikasno štiti djecu do 4-5 godina, što je krucijalno za zaštitu ove djece.

Vakcinu mogu primiti i osobe koje imaju HIV.

[1] Wendelboe AM et al. Duration of immunity against pertussis after natural infection or vaccination. Pediatric Infectious Disease Journal, 2005, 24(Suppl. 5):S58-S61