Nažalost, jesu. Tetanus i difterija nisu ni „dječije“ ni bezopasne bolesti, klinička slika im je izuzetno teška, a prognoze nimalo ohrabrujuće za one koji ih dobiju.

Tuberkuloza u našem regionu još uvijek postoji i ne možemo sebi dozvoliti luksuz da se ne vakcinišemo protiv nje. Ova bolest traje dugo, simptomi se često ne prepoznaju na vrijeme, a bakterija koja je izaziva postoji i u obliku sojeva koji su otporni na antibiotike te je ove oblike tuberkuloze praktično nemoguće liječiti. Incidencija u BiH još nije spala na onaj minimum koji je zahtjev da se ova vakcina više ne daje u nekoj zemlji.  BCG vakcina protiv tuberkuloze se daje unutar prva 24h nakon rođenja i fatalna greška je odbiti ovu vakcinu. Iako ona ne štiti od infekcije, štiti dojenče u prvim mjesecima razvoja od komplikovanih oblika tuberukuloze. 

Da li su “dječije” bolesti lake?

Također, bolesti koje ponekad nazivamo „dječijim“ poput krzamaka (ospice, morbili), rubeole i zaušnjaka mogu biti veoma neugodne. One mogu imati teške komplikacije i dugoročne posljedice. Ove bolesti imaju prefiks “dječije” samo zato što se obično jave u dječijoj dobi, ali to ne znači da su lagane i bezopasne, kako ih neki žele prikazati. Nije dobra ideja da jednostavno ostavimo djecu da prebole ove bolesti.  Čak ni varičele (pljuskavice) nisu bezopasne, iako im je klinička slika lakša od spomenutih bolesti, a komplikacije rjeđe. Ko ima mogućnost da dijete vakciniše i protiv pljuskavica – neka to učini. 

Dječije bolesti u odrasloj dobi

Oboljeti od ovih bolesti u zreloj dobi je mnogo teže – klinička slika je ozbiljnija. Primjerice, obične pljuskavice kod odrasle osobe izazivaju visoku temperaturu, koja može biti praćena i halucinacijama. Ne možemo računati na prirodni imunitet i to da će svako oboljeti od ovih bolesti kao dijete. Sem toga – oboljeti u dječijoj, školskoj i predškolskoj dobi – znači i odsustvo iz vrtića, škole te odsustvo roditelja sa posla.

Praktični problemi

Znamo da neki roditelji jedva mogu dobiti slobodne dane, da uzimaju dane od godišnjeg da bi bili s bolesnim djetetom…zato je bolje da da spriječimo bolest. Sem toga, potpuni oporavak nije baš tako kratak i svaki dan koji dijete izgubi u vrtiću i školi znači teže uklapanje u nastavu i gubitak u socijalizaciji. Nemojte to činiti ni sebi ni svom djetetu! 

Ove bolesti, kao i dječija paraliza, mogu inficirati i odrasle, dok su  zaraze Haemophilusom tip b te virusom hepatitisa b veliki zdravstveni rizik. Virus hepatitisa b oštećuje tkivo jetre što u teškim slučajevima vodi razvoju ciroze i raka jetre. Dječija paraliza je sve samo ne “dječija” – ovo je bolest koja osakaćuje.

Priredila i napisala: Jelena Kalinić, MA, biolog, naučni novinar i bloger Društvo za promociju “Prirodnih nauka “Nauka i svijet”, blog Quantum of Science. Foto: Amer Kapetanović