Žuta groznica je ozbiljna virusna bolest koja se prenosi ubodom zaraženih komaraca, najčešće vrste Aedes i Haemagogus. Uzročnik je virus žute groznice, koji pripada porodici Flaviviridae, istoj grupi virusa kao i dengue, Zika i virus Zapadnog Nila.

Bolest je endemska u dijelovima Afrike i Južne Amerike, posebno u tropskim i suptropskim područjima. Ne postoji u Evropi, ali se može unijeti putovanjima, zbog čega je prevencija izuzetno važna, naročito za osobe koje putuju u rizične regije. Osobe koje putuje u neke egzotične krajeve bi trebale primiti ovu vakcinu. Za ulazak u neke zemlje, primanje ove vakcine je obaveza.

Simptomi žute groznice

Nakon uboda zaraženog komarca, simptomi se obično javljaju u roku od 3 do 6 dana. Kod većine zaraženih bolest ima blaži tok, ali kod dijela oboljelih može biti vrlo teška i životno ugrožavajuća.

Najčešći simptomi uključuju:

  • naglu pojavu visoke temperature
  • jaku glavobolju
  • bolove u mišićima i leđima
  • mučninu i povraćanje
  • umor i slabost

Kod manjeg broja oboljelih dolazi do toksične faze, koja se može javiti nakon kratkog prividnog poboljšanja. Tada se mogu razviti:

  • žutica (žutilo kože i očiju – po čemu je bolest i dobila ime)
  • krvarenja iz nosa, usta ili probavnog trakta
  • oštećenje jetre i bubrega

U teškim slučajevima, žuta groznica može biti smrtonosna.

Vakcina protiv žute groznice: Stamaril

Stamaril je vakcina protiv žute groznice koju proizvodi Sanofi Pasteur. Riječ je o živoj atenuiranoj vakcini, što znači da sadrži oslabljeni virus koji ne izaziva bolest kod zdravih osoba, ali potiče snažan i dugotrajan imunološki odgovor.

Osim oslabljenog virus,a ova vakcina sadrži: prah – laktoza, sorbitol (E420), L-histidin hidrohlorid, L-alanin, natrijev hlorid, kalijev hlorid, dinatrijev fosfat dihidrat, kalijev dihidrogenfosfat, kalcijev hlorid, magnezijev sulfat, a otapalo – natrijev hlorid, voda za injekcije.

Jedna doza vakcine pruža dugotrajnu (preko deset godina), najčešće doživotnu zaštitu, a prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u većini slučajeva dodatne doze nisu potrebne. Daje se jedna doza 0.5 ml odraslima i djeci starijoj od 6 mjeseci.

Vakcina se daje potkožno ili intramuskularno, a imunitet se razvija u roku od oko 10 dana, zbog čega je važno primiti je na vrijeme prije putovanja.

Primanje vakcine se upisuje u žutu knjiživu – međunarodni vakcinalni certifikat na posebnu stranicu.

Ko treba primiti vakcinu?

Vakcina protiv žute groznice preporučuje se:

  • osobama koje putuju ili žive u područjima gdje je žuta groznica endemska
  • putnicima u zemlje koje zahtijevaju dokaz o vakcinaciji kao uslov za ulazak
  • osobama koje rade u laboratorijama i mogu biti izložene virusu

U većini zemalja vakcinacija se provodi u ovlaštenim centrima, gdje se izdaje međunarodni certifikat o vakcinaciji. U BiH se daje u odljelimaza vakcinaciju putnika u transportu. U regionu se daje u različitim drugim institutima za javno zdravstvo. U Srbiji se raspitajte na Institutu Batut a u Hrvatskoj u Hrvatskom institutu za javno zdravstvo.

Nuspojave i kontraindikacije

Kao i sve vakcine, Stamaril može izazvati nuspojave, koje su uglavnom blage i prolazne:

  • bol, crvenilo ili otok na mjestu uboda
  • blaga temperatura
  • glavobolja i umor

Rijetko se mogu javiti ozbiljnije nuspojave, poput neuroloških ili visceralnih komplikacija, naročito kod starijih osoba. U uputstvu se navodi kao ozbiljna nuspojava i simptomi nalik na Guillain-Barre sindrom, ukočenost vrata, visoka temperatura, glavobolja i ekstremni umor.

Mogući su još i mučnina, bol u zglobovima, vrtoglavica. bol u stomaku, diareja, pojava papule na mjestu injiciranja, rinitis.

Vakcina se ne preporučuje:

  • osobama s teškim alergijama na sastojke vakcine (uključujući jaja)
  • osobama s ozbiljno oslabljenim imunitetom, pogotovo HIV+ osobama s akutnim simptomima. HIV+osobe bez simptoma, koje drže bolest pod kontrolom se trebaju posavjetovati sa epidemiologom oko primanja ove vakcine ako putuju u neku od zemalja u riziku
  • dojenčadi mlađoj od 6 mjeseci
  • u nekim slučajevima trudnicama (osim ako je rizik od zaraze visok). Ako se ne može izbjeći davanje vakcine (trudnica mora putovati u rizičnu zemlju), onda je moguće dati trudnici vakcinu – ipak, trudnice bi se trebale posavjetovati oko primanja ove vakcina sa epidemiologom.

Zbog toga je prije vakcinacije obavezna procjena zdravstvenog stanja.

Prema važećim međunarodnim pravilima, obavezna vakcinacija protiv žute groznice (odnosno posjedovanje međunarodnog certifikata o vakcinaciji – tzv. „žute knjižice“) zahtijeva se u većem broju država, posebno u Africi i Južnoj Americi. Među afričkim zemljama koje zahtijevaju dokaz o vakcinaciji nalaze se Gana, Nigerija, Kenija, Kamerun, Angola, Uganda, Demokratska Republika Kongo, Obala Bjelokosti (Côte d’Ivoire), Burkina Faso, Južni Sudan i Etiopija, pri čemu se zahtjev često odnosi na sve putnike ili na one koji dolaze iz područja gdje je žuta groznica prisutna.

U Južnoj Americi i dijelovima Kariba, dokaz o vakcinaciji protiv žute groznice traži se pri ulasku u zemlje kao što su Brazil, Bolivija, Kolumbija, Peru, Ekvador, Francuska Gvajana, Paragvaj, Surinam i Venezuela, najčešće ako putnici dolaze iz endemskih područja ili su boravili u zemljama s aktivnim prijenosom virusa.

Osim zemalja u kojima je žuta groznica endemska, postoje i države koje same nemaju ovu bolest, ali zahtijevaju certifikat o vakcinaciji ako putnik dolazi iz rizičnih područja ili je kroz njih bio u tranzitu. Među takvim zemljama navodi se, između ostalih, Singapur, koji striktno provodi ova pravila u skladu s međunarodnim zdravstvenim propisima.

Važno je naglasiti da se zahtjevi mogu razlikovati u zavisnosti od rute putovanja, dužine boravka i epidemiološke situacije, te da se pravila mogu mijenjati. Zbog toga se putnicima uvijek preporučuje da prije putovanja provjere aktuelne uslove ulaska putem zvaničnih izvora, ambasada ili ovlaštenih centara za putničku medicinu.

Zaključno

Žuta groznica je ozbiljna, ali preventabilna bolest. Vakcina Stamaril predstavlja efikasnu i sigurnu zaštitu za većinu ljudi i ključni je alat u sprječavanju teških oblika bolesti i međunarodnog širenja virusa.

Autor: Jelena Kalinić, MA, biolog, naučna novinarka, Društvo za promociju “Prirodnih nauka “Nauka i svijet”,  posjeduje WHO infodemic manager certifikat i Health metrics Study design & Evidence based medicine trening. Dobitnica EurekaAlert (AAAS) Felowship 2020. za naučne novinare. Short -runner, drugo mjesto u izboru za European Science journalist of the year za 2022. godinu.