Vakcine/cjepiva ograničavaju mutiranje virusa i stvaranje novih varijanti i sojeva. Nekad čujemo da cjepiva/vakcine podstiču stvaranje novih sojeva virusa. Međutim, iako cjepiva/vakcine stvaraju selektivni pritisak na virus SARS-CoV-2, mutacije se događaju kod necijepljenih. Dakle, što nas se više imunizira protiv COVID-19 (,,korone”), to će biti manji rizik da virus mutira. Većina mutacija i novih sojeva virusa poput Delta su nastali prije pojave cjepiva/vakcina. Doznajmo kako se ovo dešava i zašto.

O tome zašto nove varijante trebamo zvati imenima grčkog alfabeta, više pročitajte ovdje.

Mutacije su neizbježna posljedica same prirode virusa. Svaki put kada se virus umnaža, postoji mogućnost da će doći do pogrješke ili mutacije. Mutacije su poput pravopisnih pogrješaka u nizu “slova” koje sačinjavaju niz RNA koda virusa.Mutacije mogu stvoriti ažuriranu verziju virusa, koju nazivamo varijantom koja ima drugačija svojstva od prethodnih verzija virusa.

CIJEPLJENI ĆE PUNO BOLJE OGRANIČITI VIRUSNO EVOLUIRANJE – ovo je bitno da zapamtimo

Virusna evolucija i stvaranje novih varijanti događa se ubrzano kada virus ima puno ‘sirovina’ s kojima može raditi tj. kada mu se da prilika da se neometano umnaža unutar osobe i širi među njima.Necijepljene osobe su puno osjetljivije na zarazu bilo kojom varijantom i u njima se virus lako umnaža i puno lakše će nastati otporna varijanta.

Zašto?

Imuni sustav necijepljene osobe nema predodžbu o virusu i od ulaska virusa protiče cca 7-10 dana dok se snage adaptivnog imunog sustava ( antitijela, B i T stanice) ne specijaliziraju baš za SARS-CoV-2 virus. Do tada se virus već imao vremena dosta umnožiti i nakupiti raznolike mutacije. Intenzivnim umnažanjem i stvaranjem velikog broja novih virusa povećava se vjerojatnost stvaranja varijante otpornije na cjepivo.

Necijepljena osoba, dakle, počinje od nule. Trebat će im dulje vrijeme da očiste virus i ograniče njegovu replikaciju nego cijepljena osoba. Cijepljena osoba u prvom redu mora se zaraziti kako bi virus uopće mogao mutirati što znamo da je otežano, čak i za delta varijantu. Primjerice, studije iz Engleske i Škotske zabilježile su učinkovitost Pfizer cjepiva protiv bilo koje infekcije infekcije 79% i simptomatske infekcije 88%. Novo istraživanje sa Imperiala pokazalo je da su potpuno cijepljene osobe 3 puta manje vjerojatne da će biti pozitivne na SARS-CoV-2 nego necijepljene osobe (Astrazeneca + Pfizer).

Također, prethodno upozorena cjepivom, precizna vojska adaptivnog imuniteta cijepljene osobe bit će poslana u napad odmah. Svaki novi susret sa virusom, bilo preko cjepiva ili infekcije je brži, bolji, jači. Stanice imunog sustava također u periodu nakon cijepljenja imat će vremena proučiti značajke spike proteina i izoštriti svoje oružje protiv njega. Nedavni podaci također dodatno pokazuju kontinuirano sazrijevanje afiniteta B stanica (koje proizvode protutijela) u primatelja mRNA cjepiva

Što to znači?

Virus mutira, ali također i vaša antitijela- tijekom vremena antitijela evoluiraju kako bi bolje prepoznala varijacije u spike proteinu i tako da, iako njihova količina opada njihova ukupna sposobnost neutralizacije se povećava. Sve će ovo rezultirati time da će cijepljene osobe daleko bolje ograničiti virus, njegovu brojnost i replikaciju.

Ovo nam pokazuju i nedavni rezultati studija sa delta varijantom iz Singapura koja je pokazala da ct vrijednost (koja korelira sa količinom virusa) je rasla puno brže među cijepljenim osobama – što sugerira da se oni rješavaju virusa puno brže te zadnji rezultati studije REACT-1 koja se temelji na testovima briseva uzetih od gotovo 100.000 ljudi koja je našla prosječno više ct vrijednosti kod cijepljenih nego kod necijepljenih što ukazuje na manju količinu virusa kod cijepljenih.

Također, ranije je pokazano da visoka procijepljenost obrnuto korelira sa genetičkom različitošću virusa, a također na individualnoj razini osobe zaražene nakon cjepiva sadržavale su viruse sa značajno manje mutacija u usporedbi s necijepljenim zaraženim osobama (2,3 puta)

VIRUSU ĆE BITI TEŠKO POTPUNO POBJEĆI IMUNITETU STEČENOM CIJEPLJENJEM

Ova cjepiva se, za razliku od većine antibiotika daju kao prevencija te tako puno ranije sprječavaju populaciju virusa u postizanju velike količine, time smanjuju nakupljanje mutacija i mogućnosti za daljnji prijenos. Tu je virus dakle u startu u lošijoj poziciji. Antibiotik npr. često ometa određeni korak u određenom metaboličkom putu te je dovoljna čak i jedna mutacija da dovede do otpornosti bakterije.

Sva COVID cjepiva koriste spike protein kao metu. Međutim, naš imuni sustav spike ne gleda kao 1 cilj na koji će biti usmjereno 1 protutijelo ili 1 T stanica.

Spike sadrži 1273 aminokiseline, a odgovori imunih stanica su poliklonski. To znači da postoji mnoštvo protutijela i T stanica koji mogu ciljati kratke djeliće od 11 aminokiselina na spike-u. Dakle, mutacijom jednog ili par mjesta, ostaje još dovoljno rezerve za dobar imuni odgovor.

Multispecifični odgovori imunološkog sustava

Čak i RBD (receptor-binding domain, onaj dio proteina Spike koji se veže za stanice domaćina) dio spike-a koji je virusu ključan za infekciju stanice ima nekoliko različitih točaka na koja se mogu vezati neutralizacijska protutijela. mRNA cjepiva potiču mnogo više razine neutralizirajućih antitijela te su usmjerena na širi raspon mjesta na RBD-u od onih izazvanih prirodnom infekcijom – što znači da će cjepiva snažnije ciljati nove varijante čak i ako varijante nose nove mutacije u RBD-u

Odgovori T-stanica (ovo su limfociti odgovorni za stanični imunološki odgovor) na SARS-CoV-2 su također multi-specifični, s više desetaka različitih ciljeva koje prepoznaju spike u određenom pojedincu.SARS-CoV-2 neće moći mutirati beskonačno. Ako dođe do toga da izbjegne većinu protutijela i T stanica, vrlo vjerojatno će imati problem interakcije sa bravom koja mu omogućuje ulaz u stanicu (ACE2).

ZAKLJUČAK:

🔸 Dolaskom zarazanije delta varijante koja se i efikasnije umnaža, uz veći dio necijepljenih, zarazit će se i cijepljeni.

🔸 Međutim, imuni sustav cijepljene osobe koja je dobila već 2 doze, ako se inficira će se 3. put susresti sa virusom – svaki idući doticaj sa virusom je jači i bolji, a imuni sustav će postaviti virusu više barijera. To će uvelike ograničiti virus i onemogućiti mu nekontrolirano umnažanje i nakupljanje mutacija3.

🔸 Da, cijepljene osobe mogu napraviti selekcijski pritisak za otpornu varijantu, ali ona mora prvo nastati. Najviše šanse za to će imati nekontroliranim širenjem u necijepljenoj populaciji. Dodatno, da bi se selekcija uopće dogodila, otporna varijanta se mora moći efikasno razmnožavati u cijepljenih. To joj je jako otežano kao što sam objasnio.

🔸 Vidjeli smo da su antitijela stečena cijepljenjem donekle oslabljena nekim varijantama, no odgovor T stanica je gotovo neokrznut

🔸 Varijante koje su otpornije na imunitet stečen cijepljenjem (beta i gamma) nisu se proširile. Proširile su se one koje su prenosivije (alfa i delta). Upravo je ubrzani prijenos tih varijanti u necijepljenim omogućio da alfa i delta postanu dominantne i rade probleme

🔸Nije nemoguće da nastane varijanta otporna na sva cjepiva, ali je malo vjerojatno. Ključ je ravnomjerna procijepljenost i ograničavanje širenja virusa među necijepljenim (rezervoarima za nove varijante).

AUTOR: Antonio Periš. mag. MLD. Preuzeto sa FB stranice Cijepljenje/vakcinacija.

Ovo komentariše i imunolog dr Srđa Janković u izjavama za Glas Amerike:

“Ljudi koji odaberu da se ne vakcinišu, pored toga što izlažu nepotrebnom riziku vlastito zdravlje i zdravlje svojih bližnjih, praktično pružaju virusu vlastite ćelije kao poligon za razvitak novih, potencijalno smrtonosnijih varijanti. Rezervoar infekcije, a time i rizik nastanka takvih novih varijanti, smanjuje se srazmerno porastu udela imunizovanih osoba u zajednici, odnosno izgradnji kolektivnog imuniteta. Kada udeo imunih osoba dosegne određeni prag (čija tačna visina zavisi od toga koliko je bolest zarazna), više nije moguće epidemijsko širenje bolesti već samo sporadični slučajevi, što znatno otežava, pa i onemogućava dalju evoluciju virusa“.

Također, još u februaru 2021. molekularni biolog dr. Miloš Babić se osvrnuo na problematiku mutacija virusa i selekcionog pritiska na mutacije u tekstu prenesenom na Vakcine.ba pod naslovom Vakcinacija u trci s mutacijama: zašto je važno vakcinisati se iako se pojavljuju novi sojevi?

Zaključak koji možemo izvući iz svega ovoga jeste da vakcinacija može stvarati selekcioni pritisak na virus da se stvaraju nove varijante, ali NE KOD VAKCINISANIH/CIJEPLJENIH NEGO KOD NEVAKCINISANIH/NECIJEPLJENIH. Virus pokušava pobjeći antitijelima, koja sprječavanju njegovu glavnu funkciju replikaciju u stanicama čovjeka. Dakle, u populaciji gdje postoje vakcinisani i nevakcinisani, nevakcinisani su ti kod kojih će uglavnom doći do mutacija virusa i evolucije novih varijanti. Također, bitno je naglasiti i to da nije baš jednostavno da virus “pobjegne” dejstvu vakcina – prosto zato što Spike protein ima mnogo mjesta na koja neutralizacijom djeluje mnogo tipova i oblika antitijela (antitijela se “prilijepe” za određeno mjesto na Spike proteinu, tako onemogućavajući prodor virusa u naše stanice).

Ključno za sprječavanje nastanka novih sojeva jeste da se što više ljudi i što brže vakcinišu.