Jedan od kamena spoticanja oko vakcinacije protiv COVID-19  jeste vakcinacija tinejdžera i djece. Eksperti se ne slažu oko toga da li će biti neophodno vakcinisati i ovu populaciju, regulatorne agencije odobravaju upotrebu postojećih vakcina protiv COVID-19 i za osobe mlađe od 18, odnosno 16 godina za Pfizer, a naučni dokazi idu i u prilog toga da će vakcinacija ove populacije biti potrebna.

Manja doza aktivne tvari za djecu 5-11 godina

Nedavno su izašli i obećavajući preliminarni rezultati Pfizerove vakcine za djecu starosti 5-11 godina. Radi se o rezultatima faze 2/3  studija upotrebe pedijatrijske doze mRNA koje umjesto 30 mikrograma kao u dozi za odrasle, sadrži samo 10 mikrograma aktivne supstance. Ova vakcina se pokazala imunogeničnom i sigurnom u ovoj skupini djece. Za pune rezultate i aplikaciju regulatornim tijelima poput američkog FDA i evropske EMA će se pričekati koji mjesec.

Sve više slučajeva COVID-19 među djecom i adolescentima

Zemlje s visokom stopom procijepljenosti stanovništva imaju sve veći udio novih infekcija u mlađim nevakcinisanim dobnim skupinama. Ukupni rizik od teške bolesti kod djece i mlađih adolescenata i dalje je nizak. Ali trend naglašava mogućnost da bi naknadne valove širenja infekcije u zajednici mogli pokretati mladi ljudi, posebno u prisutnosti novih, prenosivijih varijanti. COVID-19 bi mogao postati bolest mladih.

Kanada je prva zemlja koja je dozvolila upotrebu Pfizerove vakcine kod djece starije od 12 godina 5. maja 2021. Američka Agencija za hranu i lijekova (FDA) je odobrila proširenje hitne upotrebe Pfizer-BioNTech vakcine protiv COVID-19 Comirnaty za adolescente uzrasta 12-15 godina 10. maja 2021. I vakcina Moderna se pokazala efikasnom za djecu od 12 godina. Britanije će, da bi smanjila opasnost od COVID-19 u obrazovnom sekturu, ponuditi vakcine portiv ove bolesti za uzrast 12-15 godina.

Prema ispitivanjima, ove vakcine su efikasne i bezbjedne za upotrebu kod maloljetnih osoba, a nuspojave nisu ništa teže nego kao kod odraslih  i uključuju bol u ruci, glavobolju, groznicu.

Iz Instituta za javno zdravstvo Republike Srpske kažu kako je ovdje vakcinacija djece od 12 do 16 godina u postala je moguća kada je FDA, a potom i EMA odobrila upotrebu Pfizer -ove vakcine kod djece tog uzrasta.

„Prije svega se preporučuje da se djeca ove dobi vakcinišu ako imaju neke bolesti koje ih čine osjetljivijima na teže oblike COVID-19, ali je vakcinacija moguća i za svu drugu djecu te dobi“, odgovaraju iz Instituta i dodaju kako je prije vakcinacije djece potreban pregled nadležnog ljekara kako bi se isključile moguće kontraindikacije. U Federaciji BiH još nema vakcinacije ove dobne grupe.

Razlozi zašto se još uvijek ne insistira toliko na vakcinaciji populacije 12+ u početku su bili ponajviše praktični: vakcina jedno vrijeme nije bilo dovoljno ni za odraslu populacije i procijepljenost odraslih. Međutim, sada glavni razlog za slabu vakcinaciju tinejdžera predstavlja nepovjerenje u vakcine i antivakcinalni stavovi koji se šire društvenim mrežama.

Studije Instituta Koch su pokazale kako se COVID-19  među djecom i tinejdžerima u školama širi upravoproporcionalno širenju u opštoj populaciji. To bi moglo značiti i da široka i sveobuhvatna vakcinacija odraslih može zaštiti i djecu, djelimično, ali da ako želimo neki nivo normalizacije nastave – i vakcinacija tinejdžera će biti potrebna.

Opasnost od COVID-19 kod djece ne treba zanemarivati

Djeca ponešto drugačije reaguju na virus SARS-CoV-2  nego odrasli, ali nipošto ne treba podcijeniti opasnost multisistemskog inflamatornog sindroma usljed COVID-19 (MIS-C) kod djece.  Povišen CRP i komorbiditeti su prediktivi faktor ozbiljne kliničke slike kod djece, a studije pokazuju kako će jedno od 1000 djece razviti ovakav tok bolesti.

Druga strana problema COVID-19 kod djece osim MIS-C jeste i dugi kovid. Italijanska studija je proučavala pedijatrijske slučajeve COVID-19, 129 djece,  i došla do zaključka da je njih 2.3% razvilo MIS-C, a 1.6% razvilo je miokarditis, dok je 52.7% prijavilo je jedan ili više simptoma koji traju 120 dana nakon infekcije (nesanica, respiratorni problemi, umor, boloi u mišićma i zglobovima).

Ovo je interesantan nalaz jer se kao jedna od kritika davanja ovakcina maloljetnim osobama tj. onim mlađim od 16 godina navode slučajevi miokarditisa. Međutim, rizik miokarditisa je znatno, znatno veći usljed infekcije COVID-19 nego nakon vakcine. Prema jednoj od opservacijskih studija koje su još uvijek u preprintu, rizik miokarditisa kod mladih koji prebole COVID-19 čak je 6x veći nego kod onih koji se vakcinišu. Nedavno su se pojavile i studije koje tvrde, doduše, suprotno, ali su su te studije zasnivale na praćenju prijava u VAERS sistemu, kod kojih ne mora biti potvrđeno da su nuspojave uzrokovane vakcinacijom odnosno, ta studija ima unutrašnje mane dizajna.

Treća strana priče o vakcinaciji djece jeste i to koliko ona šire virus. Dok mlađa djeca ne šire virus puno, tinejdžeri ga mogu širiti gotovo kao odrasli. Dakle, s epidemiološke tačke gledišta, ako se želi smanjiti pandemijska rasporostranjenost virusa i širenje držati pod kontrolom, vakcinacija ove populacije bi mogla biti značajna.

Djeca će svakako imati koristi od široke vakcinacije odraslih, jer će ovo smanjiti mogućnost prenosa virusa, no samo do nekog nivoa i to čak i u idealnim slučajevima visoke procijeljenosti. Čak i onda kada bi se postiglo to –procijepljenosti od nekih 70% – doći će vrijeme kada ćese „teret“ bolesti prebaciti na one koji nisu vakcinisani, na mlađe.

Otpor prema vakcinaciji djece i adolescenata

Ali, u realnom svijetu, usljed nepovjerenja prema vakcinama i nedostatka vakcina, u mnogim zemljama će procijepljenost od 70-80% ostati samo daleki cilj epidemioloških službi. U jednom trenutku će se vakcinacija morati osloniti na sve one koji žele da budu vakcinisani, odnosno i na one roditelje koji žele da im se vakcinišu djeca.

Tada će značajnu ulogu imati mišljenje roditelja o vakcinaciji. Neke osobe su izričito spremna vakcinisati sebe i ne vide u tome problem, ali ipak su malo skeptične i boje se vakcinisati svoju djecu. Takve stvari i ponašanja će biti dobro bolje razumjeti i istražiti i naći načina da se roditelji ohrabre da vakcinušu svoje djecu, posebno starije osnovnoškolce i srednjoškolce protiv COVID-19. Razlozi za nesigurost su razni, ali uglavnom imaju zajednički korijen – ljudi smatraju kako su ovo još uvijek nove vakcine i čekaju više dokaza da su neškodljive čak i za dječiji i adolescentski organizam u razvoju. Jedna od dezinformacija zbog koje roditelji oklijevaju vakcinisati djecu jeste i to da ove vakcine izazivaju sterilitet te da su „eksperimentalne“, iako je Pfizer vakcina nedavno dobrila puno odobrenje.

Postoji i treća grupacija – ona koja se potpuno protivi vakcinaciji mlađih od 16 godina i vrlo agresivno brani svoje stavove na društvenim mrežama. Oni tvrde da djeca nisu sklona COVID-19, zanemarujući multisistemski inflamatorni sindrom, te smatraju da je irelevantno što djeca mogu širiti virus, pokazujući čak i eugeničke staovove prema populaciji s komorbiditetima i starijima, kao da je svejedno ako ovi ljudi budu kolateralna šteta širenja virusa.  Jasno je da smo na djecu najjosjetljiviji, ali zapravo od nevakcinacije djeca imaju više štete i slabije su zaštićena.

Važno je naglasiti kako su ove vakcine već skoro godinu dana snama i ispituju se – prije više godinu dana su počele prve kliničke studije efikasnosti i bezbjednosti ovih vakcina. Sama tehologija RNK postoji već preko 30 godina.

Također, do trenutka kada ove vakcine budu široko rasporostranjene i dostupne, proći će i godinu dana od početka globalne kampanje imunizacije i to bi već trebao biti znak ljudima da us ove vakcine sigurne – da su teške nuspojava jako rijetke te da ne utječu na plodnost. Jer, ne zaboravimo, roditeljima je dobrobit djece zaista na prvom mjestu i ako su skeptični prema vakcini, to je zato što ne žele nauditi djetetu a istovremeno su im ove vakcine nešto novo i ne mogu svi naći relevantne, jasno objašnjene i činjenične informacije o njima  na svom jeziku (ne zaboravimo da nisu svi jednako dobri poznavatelji stranih jezika na kojima se često nalaze ove informacije) niti mogu razumjeti kompleksni jezik naučnih studija.

Apsolutno ista neodlučnost, pa i agresivno protivljenje prema vakcinaciji djece bila je zabilježena i kod HPV vakcina, da bi dokazi longitudinalnih studija pokazali da su programi vakcinacije djece praktično eradicirali rak grlića materice u zemlajma koje su ozbiljno pristupile ovom problemu i imunizaciji.

Bitna stvar s vakcinacijom jeste da su vakcinisani dobro distribuirani u svim dobnim grupama, inače će ostati „džepovi“ nevakcinisanih koji bi mogli postati žarišta. Širenje Delta soja je omogućeno upravo kroz širenje u mlađim, nevakcinisanim populacijama.

Ovaj tekst je preuzet s Glas Amerike gdje je objavljen u septembru 2021.

Pročitajte još – vakcine ne izazivaju sterilitet