Vakcine.ba i postoje zato što smo svjesni koliko dezinformacije mogu poljuljati povjerenje u nauku i vakcine. Ponovo su krajem 2023. javni prostor zatrpali senzacionalistički naslovi i članci puni dezinformacija i obmana predstavljenih kao informacije o mRNA vakcinama. Ove članke su pisali ljudi koji nemaju široko obrazovanje potrebno za razumijevanje i još važnije, interpretaciju nauke i rezultata naučnih studija.

Britanski Telegraf je bio izvor netačnog, i dalje prenesenog tumačenja jedne studije. Radi se o netačnoj tvrdnji da mRNA vakcine proizvode štetne slučajne proteine. Naime, moguće je da dođe do proizvodnje slučajnih proteina zahvaljujući fenomenu koji se naziva framshifting (poslije ćemo objasniti o čemu se radi), ali nema dokaza da može doći do neke štete – moguće je da dođe do imunološkog odgovora kao i inače u slučajevima proteina koji su nepoznati organizmu, ali ne i do nekih situacija koje se netačno iznose i preuveličavaju. 

Dakle, u Nature je izašao rad naziva koji mnogima neće puno značiti „N1-methylpseudouridylation of mRNA causes +1 ribosomal frameshifting“. Više puta smo ovdje objasnili kako su mRNA vakcine modificirane tako da sadrže pseudouracil baš kako ne bi izazivale jaku imunološku reakciju. To je zasluga i patent Katalin Kariko i Drewa Weismanna koji su 2023. dobili Nobelovu nagradu za fiziologiju ili medicinu. Oni su učinili ovu tehnologiju bezbjednijom.

Isto tako više puta smo objašnjavali i kako rade mRNA vakcine – glasnička/informaciona RNK (mRNA) prenosi informaciju o sintezi jednog proteina virusa SARS-CoV-2 u ćelije našeg organizma i onda naše ćelije prave taj protein, koji izaziva reakciju imunološkog sistema i na taj način “trenira” odbrambeni sistem našeg organizma da djeluje kada se pojavi pravi virus. Dakle, ove vakcine ne izazivaju infekciju, ali uče organizam kako da se bori s infekcijom. U spomenutom radu, zapravo se pokazuje kako genetičke upute u vakcini mogu da se i prilagode kako bi se izbjegla bezopasna mala “greška” koja se ponekad pojavljuje dok tijelo čita kod. Postojeće mRNA vakcine su efikasne i sigurne, tvrde istraživači, a buduće vakcine mogle bi se boriti protiv više bolesti. 

Istraživanje iz Nature, uključivalo je detaljan rad u laboratoriji na originalnoj Pfizer-BioNTech vakcini koja je, prije tri godine, postala prva takve vrste koja se koristi da zaštiti ljude tokom pandemije. 

Međutim, proces prenosa informacije u ribosomima, gdje se događa sinteza proteina, može malo poći krivo. Krajnji rezultat i dalje pruža odličnu zaštitu, ali moguće je da se stvore neki dodatni, nenamjerni proteini. Srećom, ti proteini ne izazivaju fizičke probleme, kažu istraživači, pozivajući se na stvarne dokaze od miliona ljudi, uključujući tinejdžere i djecu, koji su vakcinisani. 

Da su postojali bilo kakvi problemi, kažu da bi ih se primijetilo odmah. 

Prenos koda je pomalo sličan čitanju rečenice s riječima od tri slova (a tri slova genetičkog koda su šifra za jednu aminokiselinu, aminokiseline su molekularne cigle koje grade protein). Nešto kao igra gluhih telefona i nepravilno prepisivanje. Npr. „Mačka pojela debelog štakora.” može tako postati „Mačka je pojela debelu štaku”.  Ribosom povremeno preskoči naprijed za jedno slovo ili mjesto, nazvano pomicanje okvira, ili „frameshifting”. 

Ono što je važno da razumijemo jeste da se ovo zapravo češće događa pri infekciji s SARS-CoV-2 koronavirusom.

Dugo znamo da je frameshifting važan u koronavirusima i barem od 2005. godine znamo da postoji programirani ribosomski frameshifting u originalnom genomu virusa SARS-a. To nije iznenađenje s obzirom na to da je programirani ribosomski frameshifting moguć i kod SARS-CoV-2. Zapravo, znamo da koronavirusi zahtijevaju ribosomski frameshifting kao dio svog ciklusa replikacije i da “modificirane” baze mRNA nisu “nenormalne”.

Istraživači su otkrili da jednostavna prilagodba nekih dijelova koda može eliminisati ove greške, bez utjecaja na željeni krajnji proizvod – zaštitu od opasne bolesti. No najvažniji zaključak je da znamo da se ovo dešava povremeno, ali nije strašno i nije fatalno.  

Zapravo, znamo kako bi takvi nepoželjni ishodi vjerovatno izgledali. Vjerojatno bi izgledali slično kao i bilo koji drugi neregulisani imunološki odgovor. Ali ne tako da vam mijenja DNK, sastav organizma ili bilo šta drugo.

Više o tumačenju ovog rada pisao je dr. David Gorski na Science Based Medicine gdje upravo govori o ovim neutemeljenim dezinformacijama.

Autor: Jelena Kalinić, MA, biolog, naučna novinarka, Društvo za promociju “Prirodnih nauka “Nauka i svijet”,  posjeduje WHO infodemic manager certifikat i Health metrics Study design & Evidence based medicine trening. Dobitnica EurekaAlert (AAAS) Felowship 2020. za naučne novinare. Short -runner, drugo mjesto u izboru za European Science journalist of the year za 2022. godinu.