Zdravstvena zaštita svuda u svijetu postaje kompleksnija i skuplja, te se sve zemlje suočavaju sa održivosti vlastitih sistema zdravstvene zaštite. Napretkom tehnologije programi kliničkog liječenja postaju sve složeniji i skuplji, što rezultira reformama i rekonstruisanjem sistema zdravstvene zaštite u zemljama koji su usmjereni prema programima prevencije i kontrole oboljenja, a koji su manjih direktnih koštanja. Jedan od rezultatata reformi je i povećanje svjesnosti stanovništva o zdravlju kao važnom socijalnom cilju.

U ovom procesu glavnu ulogu ima javno zdravstvo.

Charles-Edward Amory Winslow, lider u javnom zdravstvu u SAD-u je 1920. godine dao definiciju javnog zdravstva: ”Javno zdravstvo je nauka i umjetnost preveniranja bolesti, produženja života, unapređenja fizičkog zdravlja i efikasnosti kroz organizovane napore zajednice za sanaciju okoline, kontrolu infekcija u zajednici, edukaciju pojedinca o principima lične higijene, organizovanje zdravstvene službe za ranu dijagnozu i preventivnu terapiju bolesti i razvoj socijalnih mehanizama koji će obezbjediti da svaka individua u zajednici ima standard života koji će joj omogućiti da očuva zdravlje.”

U osnovi su populacioni pristupi zaštite i unapređenja zdravlja.

U poboljšanju javnog zdravlja je neophodno aktivno sudjelovanje svih važnih društvenih sektora (unutar i izvan sistema zdravstva), kreatora zdravstvene politike (ministarstva, fondovi zdravstvenoga osiguranja) i samih građana, kojima je pravo na zdravlje zagarantovano Ustavom kao osnovno ljudsko pravo. Unapređenje javnog zdravlja obuhvata različite pristupe i metode:

  • mjere zdravstvenog odgoja i obrazovanja
  • zakonodavne mjere, porezne i administrativne mjere
  • organizacijske mjere
  • aktivnosti lokalne zajednice (laičke inicijative i inicijative skupina stručnjaka).

Primarna specifična prevencija – mjera za sprečavanje i suzbijanje bolesti

Sprečavanje i suzbijanje oboljenja je specifična prevencija, jer su mjere usmjerene na sprečavanje određenih oboljenja i specifične su za ta oboljenja.

Vakcinacija djece protiv zaraznih oboljenja u dječijoj dobi je najbolji primjer za primarnu specifičnu prevenciju.

Sa otkrićem vakcine (Louis Pasteur), u medicini je započela nova, mikrobiološka era. Zaustavljena su masovna umiranja ljudi u velikim epidemijama i potpuno su iskorenjene neke bolesti u svijetu. Zahvaljući dobro organizovanom i provedenom programu obaveznih imunizacija neke zarazne bolesti su u potpunosti eradiciranje (difterija npr.).

Imunizacija je globalna priča o uspjehu u zdravstvu i razvoju, koja svake godine spašava milione života. Sada imamo vakcine za sprječavanje više od 20 bolesti opasnih po život, pomažući ljudima svih uzrasta da žive duže i zdravije. Imunizacija je temelj sistema primarne zdravstvene zaštite i neosporno ljudsko pravo. To je također jedna od najboljih investicija u zdravlje koje se novcem mogu kupiti.

Imunizacija je spasila živote miliona djece tokom pet decenija od kada je 1974. godine pokrenut „Prošireni program imunizacije“ (EPI). 2024. godina obilježila je 50 godina od pokretanja Proširenog programa imunizacije (EPI). Samo u ovih 50 godina, vakcine su spasile živote 154 miliona ljudi. Ovaj program se razvio u ono što je danas opšte poznato kao Osnovni program imunizacije.

Danas zemlje imaju nacionalni program imunizacije, a vakcine se smatraju jednom od najsigurnijih, najisplativijih i najuspješnijih intervencija javnog zdravstva za sprječavanje smrtnih slučajeva i poboljšanje života. Od početnog fokusa na zaštitu od šest bolesti koje se mogu spriječiti vakcinacijom u djetinjstvu (Bacillus Calmette-Guérin (BCG), difterija, pertusis, tetanus, polio i ospice) prije više od četiri decenije, dodavanje novih vakcina povećalo je širinu zaštite koju pruža imunizacija, uključujući vakcinacije za zaštitu starije djece, adolescenata i odraslih.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) sada preporučuje 14 vakcina (antigena) za program EPI. To su: respiratorni sincicijski virus (RSV), Bacillus Calmette-Guérin (BCG), difterija, pertusis, tetanus, Haemophilus influenzae tip B (Hib), hepatitis B (HepB), polio, ospice, rubeola, pneumokokna bolest, rotavirus (Rota), humani papiloma virus (HPV) i COVID-19 (za odrasle).

Posvećen svom cilju univerzalnog pristupa svim relevantnim vakcinama za sve u riziku, EPI nastavlja raditi u sinergiji s drugim programima javnog zdravstva kako bi kontrolirao zarazne bolesti i postigao bolje zdravlje za sve populacije svugdje.

Ukratko, imunizacija nije samo lična zaštita – ona je ključni stub javnog zdravstva, osiguravajući sigurnije i zdravije zajednice.

Pandemija COVID-19 podsjetila je svijet na moć vakcina u borbi protiv bolesti, spašavanju života i stvaranju zdravije, sigurnije i prosperitetnije budućnosti. U budućnosti će biti potrebni jaki sistemi imunizacije kako bi se osiguralo da su ljudi svugdje zaštićeni od COVID-19 i drugih bolesti.

Značajnost vakcinacije djece protiv zaraznih oboljenja može se sagledati kroz nekoliko ključnih aspekata:

1. Zaštita pojedinca

  • Imunizacija stimuliše imunološki sistem da prepozna i efikasno se bori protiv specifičnih patogena bez da osoba prođe kroz samu bolest,
  • Imunizacija smanjuje rizik od teških oblika bolesti, komplikacija i smrtnosti.

2. Zaštita zajednice (kolektivni imunitet)

  • Kada veliki broj ljudi u populaciji bude imun, širenje bolesti se otežava,
  • Ovo posebno štiti one koji ne mogu biti vakcinisani, poput novorođenčadi ili osoba sa oslabljenim imunološkim sistemom,
  • U suštini, kolektivni imunitet je društvena zaštita koja nastaje kada većina ljudi ima imunitet, čime se smanjuje širenje bolesti i štite najranjiviji članovi zajednice.

3. Kontrola i eliminacija bolesti

  • Imunizacija je dovela do značajnog smanjenja ili čak iskorjenjivanja bolesti kao npr. velike boginje (Variolla vera),
  • Redovna vakcinacija sprječava epidemije i pandemije.

4. Dugoročni uticaj

  • Imunizacija doprinosi globalnom zdravlju, produžava životni vijek i smanjuje smrtnost od infektivnih bolesti.
  • Omogućava sigurnije okruženje za obrazovanje, rad i socijalnu interakciju.

U Bosni i Hercegovini, vakcinacija je obavezna protiv deset zaraznih bolesti, a Program imunizacije se provodi u skladu s posljednjim naučnim saznanjima i međunarodnim standardima.

Autor: Prof.dr med sci Aida Pilav, prim. specijalista socijalne medicine i organizacije zdravstva sa zdravstvenom ekonomikom. Redovni je profesor na Fakultetu zdravstvenih studija Univerziteta u Sarajevu na oblasti Sistemi zaštite zdravlje i predmetima Upravljanje kvalitetom u zdravstvenoj zaštiti i Zdravstveno i ekološko zakonodavstvo. Osnovna oblast stručnog i naučnoga djelovanja je javno zdravstvo, zdravstveni system, procjena zdravstvenih potreba stanovništva, jednakosti u zdravlju, strateški menadžment i strateško planiranje.