Imunološki sistem našeg organizma nas brani od različitih štetnih faktora. Svake sekunde, vaš organizam je u opasnosti. Od infekcija nas prilično štiti koža, te disajnu organi, kao i veoma niska pH vrijednost u želucu. Međutim, kada bismo imali samo ovu zaštitu, ne bismo dugo poživjeli, osim da nam naprave balon u kojem ćemo živjeti u strogo kontrolisani sterilnim uslovima.


Hmmm…objasniti imuni sistem u samo jednom postu? Da probamo i to. Imuni odgovor organizma počiva na ćelijskom imunitetu, koji čine stanice koje mogu “progutati” nešto strano, zatim na T-limfocitima, koji mogu lučiti određene tvari poput citokina i na humoralnom imuniteta, koji je posredovan B-limfocitima. B-limfociti (tačnije, plazma ćelije) stvaraju antitijela, proteine koji neutrališu uljeze- viruse, bakterije, bakterijske toksine, ali štošta drugo. Dakle, T i B limfociti su dvije “poluge” našeg imunološkog sistema.

Skoncentrisaćemo se samo na adaptivni (stečeni) imunološki odgovor, koji se razvio kod kičmenjaka, a koji je ne samo da razara uzročnika, nego ga i “pamti”.

Antigeni i antitijela

Ok, s jedne strane imamo antigen, a sa druge antitijela.

Antigen je bilo šta što može pokrenuti imuni odgovor – čestica prašine, polen, virus, bakterija. To je ono na šta reaguje imuni sistem, tako što na kraju stvara antitijela – visokospecifične proteine koje jednim imenom zovemo imunoglobulini (a kojih, zapravo, ima nekoliko tipova). Suštinski, antitijelo “ražaluje” antigen tako što se veže za specifično mjesto na antigenu, po principu “ključ-brava”:


Postoje neutralizirajuća i blokirajuća antitijela. Eh sad, odakle organizmu antitijela?

To je trenutak da se vratimo malo na urođeni imuni sistem – na stanice (ponajviše određene stanice krvi) i vidimo šta sve tu ima. Mislim da svi već znate da to ima neke veze sa bijelim krvnim zrncima – leukocitima, jer se nešto i spominjalo kada smo učili u osnovnoj školi.

Imunološki odgovor: vrste stanica

Međutim, leukociti nisu jedna monolitna, uniformna grupa stanica – postoje oni koje pod mikroskopom i nakon bojenja vidimo kao stanice pune nekih tačkica – granula i oni leukociti koji tih granula nemaju. Ove sa granulama nazivamo granulirani i, prema načinu bojenja – da li više vole boje sa niskom ili višom pH vrijednošću ili su, pak neutralni, mi te granulirane stanice nazivamo eozinofili, bazofili i neutrofili. Stanice koje nemaju granule su ili monociti (postaju makrofagi, tj. “veliki ždrerači” – jedu uljeze) ili su limfociti. To sve skupa izgleda ovako:

Za ovo o čemu pričamo, zaboravite eozinofile, neutrofile, bazofile i monocite. Sad nam trebaju limfociti. 

Imunološki sistem: tipovi limfocita. Dvije “poluge” imunološkog sistema


Zapravo, ni limfociti nisu jednolika grupa stanica. Njih dijelimo na T i B limfocite te natural killer stanice. Pitate se što T i B? Jedno od boljih pitanja koje možete postaviti u okviru ove problematike. Vidite, postoji nekoliko organa koji, međusobno povezani, stvaraju imuni odgovor. Tačnije, stvaraju stanice imunog ogovora. To su timus, slezena, limfni čvorovi i koštana srž.

B- limfociti nastaju u koštanoj srži (bone marrow), a T – limfociti u timusu. Inače, timus je vrlo zanimljiv organ – najveći je u djetinjstvu, a zatim u pubertetu polako atrofira i biva zamijenjen masnim tkivom. Zapravo, zbog ovoga, najveća proizvodnja T-limfocita i najveće diferencijacija T-limfocita jeste u djetinjstvu. 
Sad malo da ostavimo i T – limfocite i pozabavimo se B – limfocitima.

B limfociti

B-limfociti su oni koji proizvode antitijela. I to ne uvijek, samo kada su aktivirani. Sazrijevanje B-limfocita se odvija u koštanoj srži, ali se njihova aktivacija dešava u limfnim čvorovima. Plazma-ćelije su zapravo one koje stvaraju antitijela, a nastaju diferencijacijom od B-limfocita (B-ćelija) ako ćemo biti precizni. Također, proizvodnja antitijela nie jedino čime se B limfociti “bave”. Oni proizvode i neke signalne molekule, koje regulišu imunološki odgovor. Postoje i B-ćelije “spavači” (dormantne), odnosno B ćelije koje “pamte” (memory) koje cirkulišu u organizmu kao neka vrsta “patrole” i ako detektuju antigen, onda aktiviraju druge ćelije, što na kraju dovodi do imunološkog odgovora, stvaranja diferenciranih B limfocita koje zovemo plazmablasti i plazma ćelija, a to su one koje stvaraju antitijela.

Na staničnoj membrani B-limfocita nalazi se specifičan kompleks receptora, BCR (B-cell receptors), koji ima sposobnost da na sebe veže specifično antitijelo. Aktiviranje B-limfocita se (najčešće) odbija preko T-limfocita, tako što T-limfociti “predoče” B-limfocitima antigen, a antigen može biti čitav virus ili bakterija ili određeni specifični dio virusa/bakterije. Te T-limfocite nazivamo “pomoćnici” (T-helper). Preko niza proteina (CD40L i citokina), T-limfociti stimulišu proliferaciju B-limfocita. Tada se u B-limfocitima dešavaju dvije stvari – jedna je intenzivna biosinteza imunoglobulina (antitijela, obično su to imunoglobulini klase M, IgM) i dioba stanica koje će također proizvoditi antitijela. 

T limfociti

Naš imunološki sistem ne ovisi samo o B-limfocitima i antitijelima: tu je i druga „poluga“ imunološkog sistema, T-limfociti (T-limfociti), od kojih neki imaju funkciju da ubijaju inficirane stanice (citotoksične T-stanice, – CD8+ i pomoćne/regulatorne T stanice – CD4+).  Obje vrste T-stanica imaju i podklase memorijskih stanice. Naime, većina ovih stanica odumire nakon što obave svoju funkciju, ali dio ih ostane živo kako bi kasnije omogućile bržu i bolju odbranu susretne li se organizam ponovo s tim antigenom u budućnosti. Obje vrste (CD4+ i CD8+) T-limfocita stvaraju memorijske verzije kako bi se omogućilo imunološko pamćenje preko šireg spektra funkcija. Upravo su te stanice one koje nam mogu pomoći i na koje se oslanjamo u budućnost, čak i onda kada nam opadne nivo antitijela*.

Međutim, nakon borbe sa antigenom, neke stanice umiru, kako ne bi načinile previše štete organizmu. Ipak, dosta B-limfocita preživi, uspava se , ali “pamti” antigen tj. pamti 3D strukturu čestice koja je napala organizam i ti B-limfociti mogu stvarati imunoglobuline koji su specifični za taj antigen, ako se antigen ponovo pojavi u organizmu. Međutim, tada cijeli proces ide malo drugačije – nema posredovanje T-limfocita. Ipak, ovdje ću napomenuti kako postoje i memory T-helper stanice, koje također pamte antigen.

Vakcine ništa ne imitiraju. Vakcine samo stimuliraju prirodni odgovor organizma – imunološki sistem organizma. Zapravo, vakcinom mi “pokažemo” patogen ili neki njegov specifičan dio našim B-limfocitima u kontrolisanim uslovima (živi oslabljeni uzročnik ili neki njegov dio) te B-limfociti mogu proizvesti antitijela prije nego što dođe do zaraze. Također, vakcine mogu inducirati i odgovor T- limfocita, koji također mogu pamtiti uzročnika.

Bitno je shvatiti da B limfociti nisu samo (nakon diferencijacije i aktivacije) proizvođači antitijela, nego imaju i druge uloge, a da T limfociti nisu samo ćelije koje “pamte”. I jedni i drugi imaju potklase memorijskih ćelija.

Priredila i napisala: Jelena Kalinić, MA, biolog, naučni novinar i bloger Društvo za promociju “Prirodnih nauka “Nauka i svijet”. Ilustracija urađena u sklopu #NaukaGovori kampanje Društva “Nauka i svijet” zajedno sa fact-checking platformom Raskrinkavanje.ba. Infografiku pregledala i dala mišljenje i korisne upute virologinja dr. Vanda Juranić Lisnić.

O nama: Društvo “Nauka i svijet” je osnovano 2017. godine, a bavi se promocijom prirodnih nauka, borbom protiv dezinformacija u sferi nauke, protiv pseudonauke i za bolje obrazovanje u STEM oblasti. Predsjednik je prof. dr. Nenad Tanović.

*preuzeto iz teksta u kojem sam objašnjavala ulogu T-limfocita u stvaranju imuniteta na COVID-19 objavljenog na Glas Amerike.