U jednoj od najobuhvatnijih studija o bezbjednosti vakcina do sada, objavljenoj 15. jula 2025. u prestižnom časopisu Annals of Internal Medicine, danski istraživači iz Statens Serum Institut u Kopenhagenu, predvođeni dr. Niklasom Wormom Anderssonom (MD, PhD), analizirali su zdravstvene podatke više od 1,2 miliona djece rođene između 1997. i 2018. godine. Djeca su praćena do 24. godine života, a cilj je bio ispitati da li izloženost aluminijumu kroz vakcine u ranom djetinjstvu povećava rizik za razne hronične bolesti.

Šta je studija pratila?

Studija se fokusirala na tri velike grupe oboljenja: autoimune bolesti (poput dijabetesa tipa 1), alergijske poremećaje (uključujući astmu i ekcem), te neurorazvojne poremećaje (kao što su poremećaji iz autističnog spektra i ADHD). Korišćen je jedinstven „prirodni eksperiment“ — kako se danski kalendar vakcinacije mijenjao tokom godina, djeca su primala različite kumulativne količine aluminijuma (od 0 do 4,5 mg do druge godine života), što je omogućilo upoređivanje efekata u realnim uslovima.

Rezultati ove longitudinalne studije

Rezultati su jasni i dosljedni:

  • Nije pronađena povećana učestalost nijednog od 50 analiziranih zdravstvenih stanja povezanih sa aluminijumom iz vakcina.
  • Za svaki dodatni 1 mg aluminijuma, hazard ratio (HR) za neurorazvojne poremećaje bio je 0.93, što sugeriše 7% manji rizik (nije statistički značajno).
  • HR za autoimune bolesti bio je 0.98, a za alergijska stanja 0.99, što takođe ne ukazuje na povećani rizik.

Pored toga, studija demantuje česte mitove. Aluminijum je treći najzastupljeniji element u Zemljinoj kori i svakodnevno ga unosimo putem hrane, vode, pa čak i majčinog mlijeka. Količine u vakcinama su male, tijelo ih efikasno eliminiše putem bubrega i nalaze se u obliku soli, ne metalnog aluminijuma.

Zašto neke vakcine sadrže spojeve aluminijuma i šta su to adjuvanti?

Spojevi aluminijuma se nalaze u nekim vakcinama – onim koje ne sadrže žive uzročnike, nego su uzročnici mrtvi. Spojevi aluminijuma ovdje imaju ulogu adjuvanta – sitnih čestica koje nadraže imunološki sistem tako da ćelijem imunološkog sistema doću na mjesto primanja vakcine, budu alarmirane. Naime, samo prisustvo mrtvo uzročnika bolesti ili nekih njegovih dijelova nije dovoljno da alrmira imunološki sistem. Aluminijum je tu da malo poogne i podigne razinu spremnosti imunološkog sistema, privuče ćelije koje potom analiziraju uzročnika bolesti, najjednostavnije rečeno.

Adjuvanti djeluju na nekoliko načina:

  • Produžavaju prisustvo antigena na mjestu ubrizgavanja, tako da imuni sistem ima više vremena da ih prepozna.
  • Podstiču upalnu reakciju, čime aktiviraju ćelije imunog sistema da reaguju i “zapamte” antigen.
  • Pomažu u aktivaciji određenih ćelija (npr. T i B limfocita) koje stvaraju antitijela ili ubijaju zaražene ćelije

Bez adjuvanata, mnoge mrtve vakcine bi morale da sadrže mnogo više antigena ili da se daju u više doza da bi bile efikasne. Vakcine su bolje s adjuvantima.

Ukratko, adjuvanti su pojačivači vakcina koji čine da one bolje poduče” naš imuni sistem kako da se odbrani, posebno kada je riječ o vakcinama koje ne sadrže žive mikroorganizme.

Zaključak

Ovo istraživanje pruža snažan dokaz da aluminijum u vakcinama ne predstavlja rizik po zdravlje djece, već doprinosi boljoj efikasnosti vakcina u zaštiti od opasnih zaraznih bolesti.

Reference:

  1. Andersson NW, Bech Svalgaard I, Hoffmann SS, Hviid A. Aluminum-Adsorbed Vaccines and Chronic Diseases in Childhood : A Nationwide Cohort Study. Ann Intern Med. 2025 Jul 15. doi: 10.7326/ANNALS-25-00997. Epub ahead of print. Erratum in: Ann Intern Med. 2025 Jul 17. doi: 10.7326/ANNALS-25-03233. PMID: 40658954.

Autorica: Jelena Kalinić, MA, biolog, naučna novinarka, posjeduje WHO infodemic manager certifikat i Health metrics Study design & Evidence based medicine trening. Dobitnica EurekAlert (AAAS) Felowship 2020. za naučne novinare.  Drugo mjesto u izboru za European Science journalist of the year za 2022. godinu.