Morbili nisu tek dječija bolest – to je bolest koja predstavlja najveći rizik po zdravlje djeteta. Najveći broj smrtnih slučajeva u dječijoj dobi pripisuje se upravo morbilima, preciznije, komplikacijama morbila.

Najčešće komplikacije su dijareja, koja dovodi do dehidratacije organizma i u siromašnijim krajevima, gdje su djeca podhranjena, to je faktor koji povećava stopu smrtnosti.

Pneumonija (upala pluća) je iduća česta komplikacija i uzrok 40-60% smrtnih slučajeva nakon inficiranja morbilima. Još jedna teška, doduše, rjeđa komplikacija morbila jeste encefalitis. Zbog svega toga, morbile treba shvatiti ozbiljno i omogućiti djetetu zdravo djetinjstvo pravim izborima – naučno dokazanim i kredibilnim – izborom da vakcinišete dijete vakcinom protiv morbila.

Autizam i vakcine – kako ih je zloglasna studija povezala

Osnovni razlog zbog čega se roditelji dvoume da li djeci dati ovu vakcinu jeste davno oborena studija o povezanosti ove vakcine i autizma. Uprkos tome što je oborena i proglašena “najštetnijom medicinskom prevarom u posljednjih 100 godina“, tvrdnje i spekulacije ove studije se često iznose u javnosti kako bi se roditelji uplašili.

 Najveća želja svakog roditelja jeste da mu dijete odrasta zdravo, da nema kognitivne ili fizičke smetnje, da ne bude izloženo niti jednom obliku patnje – gladi, žeđi, neimaštini, bolesti. Ako toj slici suprotstavimo sliku djeteta koje postaje praktično invalid nakon što smo dijete pokušali zaštititi od neke bolesti – onda je jasno sa kakvim se strahom, potencijalnim osjećajem krivice i mentalnim slikama suočavaju mladi roditelji.

Roditelji su rastrzani između želje da dijete zaštite od ne baš bezazlene bolesti i straha da će im dijete nakon toga imati kognitivne i fizičke smetnje – pa kako kriviti roditelje?

Međutim, hajmo proći zloglasnu studiju o povezanosti MPR vakcine i autizma i vidjeti o čemu se tu zaista radi.

 

Ko je Andrew Wakefield?

Andrew Wakefield: Wakefieldova studija i MPR (MMR) vakcina

 

Studiju je 1998. u časopisu The Lancet objavio Andrew Wakefield, britanski gastroenterolog. On je u tom radu povezao MPR vakcinu sa kolitisom i poremećajima autističnog spektra. Ovdje treba obratiti pažnju da Wakefield nije niti pedijatar, niti toksikolog, vakcinolog, niti imunolog, niti epidemiolog. Nije ni neurolog, psihijatar, psiholog.

Dakle, njegova specijalizacija mu ne daje nikakvo pravo da se bavi ovom oblasti – on nema adekvatno znanje  o vakcinama, imunološkom sistemu, pedijatriji, toksikologiji niti je u stanju dijagnosticirati autizam. Zato ovakve kompleksne studije treba sprovoditi multidisciplinaran tim istraživača, što ovdje baš i nije bio slučaj. Zapravo, jedino što u radu ima iz njegove oblasti jeste ova navodna povezanost sa kolitisom.

Zamisite da vas operiše hematolog ili dijabetolog. Ne biste mu išli pod nož, zar ne? Isto tako je i u Wakefieldovom slučaju: kao gastroenterolog, upetljao se u oblast o kojoj samo površno zna nešto iz medicinskih udžbenika, ali se nikada nije bavio tom oblasti.

 

Nauka i Wakefieldova studija

Osnovna stvar u nauci/znanosti, pa tako i medicinskoj nauci jeste da ako neko dobije neke neobične rezultate, naročito rezultate koji mogu imati dubok utjecaj, onda se studija mora reproducirati. Dakle, koristeći protokol koje je korišten u prvoj studiji, neko drugi bi trebao dobiti rezultate koji su isti ili slični.

Tako je nakon Wakefieldove studije uslijedilo nekoliko ozbiljnih epidemioloških studija: ona od Centers of Disease Control and Prevention (ovdje link), od American Academy of Pediatrics i US National Academy of Sciences, a u Ujedinjenom Kraljevstvu istraživanje National Health Service.

 

Mane Wakefieldove studije

Međutim, ubrzo su na vidjelo izašle mane studije. Neke od njih su:
-izuzetno mali uzorak od 12 djece
*nekada uzorci studija mogu biti mali – ako je pojava rijetka, čak postoje i “studije slučaje” gdje je uzorak samo jedan slučaj. Međutim, ako se radi o medicinskim epidemiološkim studijama, studijama utjecaja lijekova, ovo je neupitno mali uzorak koji ništa ne govori;

-neka djeca su imala simptome iz autističnog spektra i prije dobivanja MPR vakcine, ali je Wakefield označio da su se simptomi javili nakon imunizacije;

-Wakefield je prije objavljivanja studije u The Lancet primio £55 000 od Legal Aid Board kako bi našao dokaze koji bi se upotrijebili protiv proizvođača vakcina jer je nekoliko roditelja navelo kako su im djeca dobila autizam nakon vakcinacije MPR vakcinom. Ovdje se radi o klasičnom konfliktu interesa.

-2009. u The Sunday Times novinar Brian Deer objavljuje kako je Wakefield rezultate prepravljao i manipulirao njima kako bi prikazao navodnu povezanost autizma i MPR vakcine. Cijeli taj originalni članak je na linku ovdje (paywall!) članak .

 

Šta se poslije desilo sa Wakefieldom?

Wakefield je nakon svega ovog izbačen iz registra doktora u Britaniji, a nema licencu bavljenja medicinskom strukom ni u SAD. Trenutno živi u SAD, gdje je našao sljedbenike – antivekserku i bivšu Playboy zečicu Jenny MacCarthy, koja ima sina sa simptomima autističnog spektra i čvrsto vjeruje da su simptomi posljedica MPR vakcine. Glavno sredstvo propagande mu je film Vaxxed.

Prvi simptomi autizma postaju očiti u dobi 12-16 mjeseci, a to je upravo dob kada se daje MPR vakcina. Međutim, ovdje postoji samo vremenska korelacija, ali ne i kauzalni odnos.


Zablude o Wakefieldovoj studiji

Još veću zabunu od same Wakefieldove studije unose izvori koji pogrešno tumače ovu studiju. Naime, osnovna tvrdnja ove studije jeste povezanost MPR vakcine i Kronove bolesti tj. nekih gastrintestinalnih problema. Sama studija zapravo ne sugerira povezanost MPR vakcine i autizma, nego da postoji veza između autizma i gastrointestinalnih problema. Problem je nastao zbog toga što su roditelji rekli da su simptomi nastupili nakon davanja MPR vakcine.

Čak u radu i piše sljedeće: “Onset of behavioural symptoms was associated, by the parents, with measles, mumps, and rubella vaccination in eight of the 12 children, with measles infection in one child, and otitis media in another.”

Dakle radi se o tome da su roditelji samoinicijativno dijagnosticirali djecu i utvrdili početak pojave simptoma (“nakon vakcinacije”). U dijagnozu nisu bili uključeni pedijatri. U stvarnosti, to znači da zapravo nije utvrđeno kada su se javili simptomi, nego se nalaz bazira na slobodnoj, amaterskoj opservaciji roditelja.

Istina je da su bar neka djeca simptome imala i prije imunizacije MPR vakcinom. 

 

Aluminijum i živa u MPR vakcini i Wakefieldova studija

Međutim, ponegdje se tvrdi da Wakefieldova studija tvrdi da postoji povezanost MPR vakcine i autizma preko žive ili jedinjenja žive (tiomersal, timerosal) ili preko aluminijuma. To nije istina – Wakefieldova studija nema ni riječi o tome.

U okviru Omnibus Autism Proceeding je odbačena teza kako tiomersal može može utjecati na mozak djeteta u smislu oštećivanja nervnog sistema koje ima simtpome iz autističnog spektra. Također je utvrđeno da komponenta morbila također nema ovaj efekat. 

The Lancet povlači Wakefieldovu studiju 2.2.2010. Studiju je moguće pročitati i dalje, ali ima oznaku “retracted”. Umjesto da prizna grešku i nastavi se baviti istraživanjem gastrointestinalnih smetnji, Wakefield se još čvršće hvata zabluda i nastavlja širiti zbunjenost i strah.

 

Pisala: Jelena Kalinić, biolog, naučni novinar, Društvo za promociju prirodnih nauka “Nauka i svijet” Quantum of Science