Neke zarazne bolesti smo uspjeli eradicirati, ali neke ne. Zašto je to tako?

Zadnji put su velike boginje – variola vera – bile zabilježene 1977. U Jugoslaviji, zadnja epidemija velikih boginja je bila 1972. Zahvaljujući vakcinaciji, ova opaka i ružna bolest, koja je nekada bila velika zdravstvena prijetnja, od koje se umiralo na mukama, iskorijenjena je. Danas se uzorci ovog virusa čuvaju samo u nekoliko laboratorija, ali nema cirkulacije divljeg virusa.

Svijet je na putu da iskorijeni i polio – dječiju paralizu. Bili smo i blizu da iskorijenimo male boginje (morbili, ospice) ali antivakcinalne kampanje su praktično uništile ove napore i opet su se počela javljati žarišta morbila.

No, variola virus, morbilivirus i poliovirus su patogeni koji za jedinog domaćina imaju čovjeka i tako su idealni kandidati za eradikaciju. Virusi moraju imati domaćina, oni su acelularni oblici materije. Ne mogu dugo opstati ako nisu inficirali neke stanice. Opstaju tako što prelaze s jednog domaćina na drugog i to što brže.

Prirodni rezervoari virusa

Međutim, virusi i evoluiraju. Tako nekad preskoče s jedne vrste na drugu, a ponekad mogu inficirati i više vrsta. SARS-CoV-2 može inficirati ljude, ali i feretke, mačke i pse.

Neke viruse prenose komarci u tropskim krajevima, recimo takav je Zika virus, virus Zapadnog Nila, Chikungunya virus, japanski encefalitis i neki drugi.

Da bi smo eradicirali ove bolesti, ne samo da bi trebalo imati visokoefikasnu vakcinu, ne samo da bi se morala raditi vakcinacija ljudi i vrlo nepristupačnim krajevima, nego bi se morala izvršiti i kontrola populacija vektora virusa. To znači kontrolisati populaciju komaraca i prirodnih rezervoara virusa – divljih životinja. A to je u praksi nemoguće.

Virus SARS-CoV-2 koji izaziva COVID-19 može zaraziti i niz životinja (mačke,psi, divlje životinje – šišmiši, jeleni, druge divlje životinje) i nema samo jednog domaćina da bi se tek tako lako mogao eradicirati.

Mogu li se eradicirati bakterijske bolesti?

Što se bolesti koje izazivaju bakterije tiče, tu je nemoguće i razmišljati o eradikaciji. Bakterije su svuda oko nas. One mogu preživjeti i bez domaćina, nisu kao virusi, nego mogu živjeti i same. A mogu se, u ekstremnim uslovima, pretvoriti u spore i tako preživljavati vijekovima, milenijumima.

Ne možemo eradicirati tetanus ili difteriju. Možemo se jedino pravovremeno zaštititi od bolesti koje uzrokuju. Ukoliko bismo prestali s vakcinacijom protiv ovih bolesti, one bi se opet raširile i uzrokovale smrti koje je bilo moguće izbjeći. Ne treba zaboraviti nedavne slučajeve difterije i tetanusa u svijetu i to kod najmlađih. Ovo je bilo uzrokovano nepovjerenjem roditelja u vakcine.

2015. godine je zabilježen slučaj kada je sedmogodišnji dječak iz Španije preminuo zbog infekcije difterijom jer antitoksin nije stigao na vrijeme. Dječakovi roditelji su odbili vakcinisati sina. Španske zdravstvene službe su sprovele tada testiranje regiona u kojem je živio dječak (Katalonija) i našle bakteriju kod još 8 djece. Međutim, ova djeca nisu dobila difteriju jer su bila vakcinisana.

Vakcine su najefikasniji način kontrole bolesti i njihovog širenja. Ne možemo sve bolesti za koje imamo vakcine iskorijeniti, ali možemo ih držati pod dobrom kontrolom.

Priredila i napisala: Jelena Kalinić, MA, biolog, naučni novinar i bloger Društvo za promociju prirodnih nauka “Nauka i svijet” i blog Quantum of Science, posjeduje WHO infodemic manager certifikat i Health metrics Study design & Evidence based medicine trening. Tekstove moguće preuzimati besplatno, uz navođenje izvora i link na izvor.

O nama: Društvo “Nauka i svijet” je osnovano 2017. godine, a bavi se promocijom prirodnih nauka, borbom protiv dezinformacija u sferi nauke, protiv pseudonauke i za bolje obrazovanje u STEM oblasti. Predsjednik je prof. dr. Nenad Tanović.