Sud i vakcine: da li su sudske presude iznad nauke?
National Vaccine Injury Compensation program i VAERS: sud i vakcine
VAERS prijavljivanje nuspojava cijepljenja omogućava svakome, od doktora, medicinskih sestara, ljekarnika, pacijenta do roditelja, da unese sve informacije vezane uz bolest ili bilo koje pojave koje su usljedile nakon primanja cjepiva. Informacije se skupljaju kako bi se uočili trendovi nuspojava vezanih uz određeno cjepivo.
Ono što je bitno kod procjene tih podataka jest da nije utvrđena veza između cijepljenja i neke nuspojave; one su informativnog tipa i ne znače da je neko cjepivo stvarno i uzrok nekog stanja koje se događa u vremenu poslije cijepljenja. Također, prijave u VAERS nisu dokumentacija iz koje se može čitati stvarna posljedica cijepljenja. Neke od prijava koje su zabilježene u VAERS dokumentaciji pokazuju koliko je zapravo lako iznijeti svakakve tvrdnje, pa je tako jedna od mnogih sljedeća; ,,cjepivo me pretvorilo u nevjerovatnog Hulka”, više o tome pročitajte ovdje.
Još o VAERS i sličnim sistemima prijavljivanja pročitajte u našem članku VAERS, EudraVigilance, Yellow Card: prijava sumnji na neželjene događaje nakon vakcinacije.
Doslovno, ako smo se jučer cijepili, a tjedan dana nakon toga nas udari autobus, možemo podnesti prijavu u VAERS. Postoje dva načina prijavljivanja nuspojava. Prvi je download dokumenta u pdf formatu kojeg ispisujete i uplodate na njihovu stranicu, a u drugom direktno na stranici unosite podatke u online prijavi.
Pogledajmo brojeve
Kategorije prijava su: hospitalizacija, slučajevi koji su rezultirali situacijom opasnom po život, trajna posljedica i smrt. Kako oni koji su hospitalizirani dodaju i druge kategorije, brojevi samih prijava rastu dva do tri puta. Tako su od prosinca 2014. do veljače prijavljena 1244 slučaja, ali kada zbrojimo da su isti prijavili k tome iznosu 416 slučajeva trajne posljedice, 122 slučajeva smrti te 388 slučaja opasnih po život, to je ukupno 2170 slučajeva. Kad pak oduzmemo faktore koji im udvostručuju neki i utrostručuju rezultate, ukupan broj pada na 1737 slučaj.
Otprilike 30,000 prijava godišnje zabilježi se u VEARS-u, od toga kao teže nuspojave koje su zahtjevale hospitalizaciju imamo sljedeće podatke :
| Godina | Broj težih nuspojava |
| 2014 | 1737 |
| 2013 | 1837 |
| 2012 | 1934 |
| 2011 | 2045 |
| 2010 | 2570 |
| 2009 | 2701 |
| 2008 | 2465 |
| 2007 | 2289 |
| 2006 | 1477 |
Nacionalni program za kompenzaciju: šta je i kako funkcioniše?
National Vaccine Injury Compensation program je nastao 1.11.1988. godine kao poseban sud izdvojen iz uobičajenog sudskog sistema. Isključiva namjena istog je isplata odšteta žrtvama nuspojava nastale kao posljedica cijepljenja. Program se financira iz nameta od 0,75 dolara po svakom cjepivu. Od zaprimanja prvog zahtjeva za odštetu 1989. godine, ukupno su isplaćene 3887 odštete, a 9860 zahtjeva je odbačeno.
Ovi podaci su daleko od savršenih, ali jasno govore da je na godišnjoj razini isplaćeno 155 odšteta. 80% odšteta je isplaćeno nagodbom, što znači da nije bilo potrebe dokazivati vezu između cjepiva i posljedice. Također u tih 80% su ljudi koji su se opravili od neke nuspojave, dakle ne trajno oštećeni. Ako vas zanima više, pročitajte tekst na linku.
Nagodbe preko National Vaccine Injury Compensation program mogu biti postignute iz više razloga. Jedan od njih je minimaliziranje troškova skupog vremena suda i odvjetnika. Tužiteljev odvjetnik i njegove troškove u potpunosti snosi isti sud. Znači možemo zaključiti da većina kompenzacija je isplaćena bez dokazivanja krivice cjepiva za određeno stanje. Iako uzročna veza i krivica cjepiva nije dokazana, isti sud je isplatio milijarde dolara odšteta koje mnogi pogrešno tumače kao “dokaz” da je i broj isplaćenih velik.
U vremenu 2006.-2014. godine, 2,5 milijarde cjepiva je iskorišteno u imunizaciji stanovništva, dok je za isto vrijeme je zaprimljeno 2976 zahtjeva za odštetu, dok je isplaćeno svega 1876 kompenzacija. Ako uzmemo te brojke u obzir dobijemo da je rizik manji od jedne nuspojave na milijun doza cjepiva.
Ako se vratimo skroz do 1988. godine 16,038 zahtjeva je zaprimljeno i do danas 4,150 zahtjeva i isplaćeno, što je rezultiralo ukupnim isplatama od 3,18 milijardi dolara. Ako podijelimo ukupan iznos s brojem isplaćenih tražitelja, dobijemo da u prosjeku svaki tražitelj je dobio 766,265,00 dolara. Sad se mnogi pitaju da je to prevelik novac ako eventualna oštećenja nisu ozbiljna, je li tako? Pogrešno !!
Webstranica Centra za kontrolu i prevenciju bolesti Sjedinjenih Država (U.S. Centers for Disease Control and Prevention (CDC) vrlo je jasna po pitanju bilo koje moguće ozljede ili nuspojave moguće uzrokovana cjepivom (suprotno tvrdnjama pobornika necijepljenja da se ti rizici skrivaju od javnosti).
Velika većina mogućih problema su mali i prolazni – groznica, kratkoročna alergijska reakcija, bol na mjestu uboda. Također postoji mogućnost autoimune reakcije, pri kojoj tijelo zapravo napada samo sebe, iako znanost još nema odgovore koja je uloga – ukoliko je ima – samog cjepiva u tome.
Drugi mogući problemi uključuju jednostavnu ozljedu ramena, kada igla injekcije s cjepivom prodre u sluznu vrećicu sa amortizirajućom tekućinom koja štiti zglob. Za puno ovih problema tražitelji odšteta su odrasli, a ne djeca.
U rijetkim slučajevima primjećene su ozbiljne neurološke reakcije, no one su vrlo rijetke i nije moguće utvrditi jesu li izazvane cjepivom ili se radi o slučajnom podudaranju s vremenom cijepljenja. VIPC (Nacionalni program kompenzacije za ozljede izazvane cjepivom) drži se pravila o netraženju krivnje, te ne traži dokaz o uzročnosti. To znači da su sve ove tvrdnje prihvaćene, a one su baš te koje podižu prosjek ovih brojki.
U slučajevima gdje je ozljeda doživotna, iznos kompenzacija bit će ekvivalent milijunima dolara. Odvjetnik Robert Krakow iz New Yorka, koji je zastupao tužioce u stotinama tužbi radi ozljeda cijepivima, je izjavio da „Odšteta može iznositi 20 milijuna dolara preko cijele životne dobi.“ Od milijuna doza cjepiva koje se svake godine daju godišnje bude svega tri takva slučaja ,tri, dobro ste pročitali.
U vremenskom razdoblju od 27 godina kako VICP djeluje, ta tri slučaja godišnje, odnijelo bi polovicu ukupno isplaćenih odšteta. Ne čudi, odkako je antiwax pokret u usponu, VICP je zatrpan zahtjevima za odštetu. 1998. godina kada je Andrew Wakefild objavio svoje prevarantsko istraživanje povezivajući MMR cjepivo s autizmom, 325 zahtjeva je pristiglo, 181 zahtjev je odbačen a 144 je kompenzirano.
Tijekom 2010, Wakefieldova prevara je razotkrivena, njegova studija povučena, a njemu oduzeta licenca za obavljanjem medicinskih poslova. Iz prethodnog teksta možemo zaključiti da se na pojedinačnom slučaju veoma vrlo rijetko može dokazati da li je neka bolest posljedica primanja cjepiva (osim u slučaju primanja “živog ” cjepiva (kao što je cjepivo protiv dječje paralize, na primjer) stoga je logično da je u većini civiliziranih zemalja ostavljena takva mogućnost, pa postoje ti kompenzacijski fondovi iz kojih roditelji ili sam oštećeni dobiju odštetu zbog pretrpljene odredjene teške posljedice.
Također vidimo da ta posljedica najčešće nije od cjepiva, ali zato važi pravilo da je bolje pustiti na slobodu 100 kriminalaca nego da jedan nedužan robija. To znači da je bolje nepotrebno platiti većem broju osoba čije stanje nije posljedica cijepljenja, nego uskratiti takvu vrstu pomoći nekome ko je zaista imao neku tešku posljedicu. Sa ovog stanovišta jasna je neophodnost jednog takvog kompenzacijskog fonda i u našoj državi.
Izvor: time.com
Prevela : Danijela Pavlović
Prevod preuzet uz odobrenje s portala imunizacija.hr
Ako Vas zanima više o ovoj temi:
On using VAERS: https://leftbrainrightbrain.co.uk/2006/03/14/on-using-vaers/
