Zašto se sve vakcine ne daju oralno, preko usta? Zašto se dosta vakcina danas – praktično sve – daju injekcijom pod kožu ili u mišić? Zar ne postoji neki lakši, bezbolniji način davanja vakcina? Jasno je da injekcija malo boli i neugodna je, pogotovo za djecu, pa bi bilo super da sve dječije vakcine djeca mogu popiti ili pojesti, zar ne?

Vakcine koje se daju oralno

Nije sve tako jednostavno. Nek vakcine se zaista daju oralno. Recimo atenuirana vakcina protiv dječije paralize, koja se više ne daje kod nas, daje se oralno. Zato se i zove oralna vakcina protiv poliomijelitsa (OPV). Vakcina protiv rotavirusa se daje oralno. Postoje i vakcine koje se daju kao nazalni sprej.

Zašto se sve vakcina ipak ne mogu davati na usta

Neki će sasvim pogrešno tvrditi da se sve vakcine mogu davati na usta. Neki će reći da načelno nisu protiv vakcina, ali je su protiv načina na koji se one daju. Ovakva razmišljanja nemaju nikakvu podlogu u nauci. Mnogi lijekovi se daju injekcijama (o razlikama između vakcine i injekcije pročitajte ovdje) i spašavaju živote i niko se ne buni zbog načina primjene ovih lijekova.

Imajte na umu, vakcine su vrlo nezgodne za proizvodnju. Nježne proteinske strukture ili živi – umrtvljeni virus moraju biti očuvane, neizmijenjene kada ušu u organizam osobe koja se vakciniše.

S druge strane, ljudski probavni sistem ima za cilj ubiti ili razbiti na manje dijelove sve što u njega uđe. To u probavnom sistemu rade različiti enzimi i hlorovodonična kiselina. Dakle, kada bismo mi davali vakcine na ovaj način, morali bismo obezbijediti sistem unos vakcine koji bi osigurao njen sadržaj od ovih enzima. Ponekad to možemo, recimo s lijekovima, ali treba znati da dosta lijekova nisu proteini niti nukleinske kiseline, nego neki drugi tipovi molekula i te molekule mogu proći kroz naš probavni sistem i doći tamo gdje su potrebne putem crijevnih resica, pa u krv. Proteini, obično glavni sastojak vakcina (ili virusi, bakterije) – njih bi naš probavni sistem razorio.

Samo oni virusi koji prirodno zaražavaju oralnim putem – a takav je upravo poliovirus (virus dječije paralize) i rotavirus – mogu se umrtvljeni davati na ovaj način.

Razvoj oralnih vakcina je težak, skup, a rezultati nesigurni

Razvoj uspješnih oralnih vakcina koja koriste proteinske podjedinice zahtijeva pažljiv dizajn vektora i ugradnju molekula koje mogu pojačati njihov učinak kako bi izazvale snažne i uravnotežene imunološke reakcije. To je vrlo teško i skupo. Gastro-intestinalni trakt predstavlja veliki izazov za tvorce vakcina i zato se u proizvodnji drže sigurnih puteva.

O načinima davanja vakcina pročitajte više ovdje.

Još o razvoju oralnih vakcina možete, ako želite saznati nešto više, pročitati ovdje:

Current state and challenges in developing oral vaccines

Oral vaccines

Priredila i napisala: Jelena Kalinić, MA, biolog, naučni novinar i bloger Društvo za promociju prirodnih nauka “Nauka i svijet” i blog Quantum of Science. Foto: Amer Kapetanović

O nama: Društvo “Nauka i svijet” je osnovano 2017. godine, a bavi se promocijom prirodnih nauka, borbom protiv dezinformacija u sferi nauke, protiv pseudonauke i za bolje obrazovanje u STEM oblasti. Predsjednik je prof. dr. Nenad Tanović.