Da li je formaldehid u vakcinama razlog za brigu? Obratili smo se Striboru Markoviću, dr. sc. farmaceutskih znanosti, da nam objasni šta je to formaldehid, zbog čega ga ima u nekim vakcinama, u kojim vakcinama, te da li je to neki “nevaljali” sastojak.
O formaldehidu
Količina formaldehida u vakcinama tek je maleni, maleni dio onog kojeg stvaramo sami i unosimo hranom ili ga dobivamo iz zdrave crijevne flore. U strahovima od cjepiva formaldehid se uvijek nalazi na istaknutom mjestu. Opravdano? Ne.
Formaldehid, formalin… zvuči samo po sebi grozno? „To je ono u što stavljaju mrtvace“, kaže svemoćni internet. Naravno da u njega ne stavljamo pokojnike, već služi u dijagnostičkoj medicini za obradu i analizu uzoraka tkiva i organa. Naravno da je u velikoj, velikoj količini opasan.
Formaldehid je vrlo reaktivna molekula, što znači da lako reaguje s našim životno važnim molekulama. Na primjer, vezat će se za proteine i DNK i u velikoj količini spriječit će im funkciju. No, u malim dozama formaldehid je dio naše biologije.
Odakle formaldehid u našem tijelu?
Dijelom ga dobivamo hranom, uključujući i one domaće i organski uzgojene. U čaši mlijeka može ga se naći u količinama do 0,2 mg. U 100 grama svinjetine 0,5-1mg. Riba ga sadrži više, u 100 grama smrznutog oslića može ga se naći preko 20mg, duplo manje u svježem bakalaru. Kako je s voćem i povrćem? Nešto bolje, oko 0,6 mg u 100g jabuka, oko 1,5mg u istoj masi banane, 2,7mg u 100g krumpira i oko 3,5mg u 100g karfiola.
U cjepivu ga je manje od 0,1mg po dozi.
Zašto se formaldehid koristi u (nekim) vakcinama?
Formaldehid nije konzervans već sredstvo koje toksin (otrov) tetanusa i difterije pretvara u anatoksin – protein koji više nije toksičan odnosno opasan, ali potiče stvaranje obrambenih protutijela. Zato se koristi u cjepivima kako bi organizam stvorio imunitet protiv njih. Nakon procesa obrade formaldehid se uklanja i Europska farmakopeja je vrlo striktna – ne smije ga zaostati više od 0,2mg/mL. Za prosječni volumen cjepiva od 0,5mL to je manje od 0,1mg po dozi.
Da li je opasno unošenje formaldehida putem vakcina?
Da, hranom ga dobivamo svaki dan puno više, ali netko će pomisliti – to je unos kroz probavni sustav. U probavnom sustavu na neki način će se neutralizirati i neće ući u krvotok. To je djelomično točno. Kao reaktivna molekula znatan dio će reagirati već u probavnom sustavu. Cjepivo je injekcija i unosi se direktno. Ima li straha zbog toga?
Da bismo razumjeli zašto to nije problem pogledat ćemo najveći izvor formaldehida. To nije riba, nije karfiol. To smo mi. U našoj krvi ima ga otprilike 2,5mg/litri krvi. U dijelu naših stanica i više, 12 mg/litri. Odakle ga, zaboga, stvaramo? Ne od tekućine za mrtvace. Formaldehid nastaje u procesu reakcija koje koriste jedan ugljikov atom i u kojem sudjeluje folna kiselina. Dio formaldehida nastaje potpuno normalno iz prirodnog spoja, aminokiseline serina koji je u dio proteinske hrane. Formaldehid iz serina koristimo za sintezu DNK. Normalni je dio biokemijskih puteva. Jedan dio formaldehida nastaje iz metil-folne kiseline koja je poznata i kao suplement.
Koliko formaldehida stvorimo svim tim reakcijama?
Oko 1 gram po kilogramu na dan. Ne, nije zabuna. Dijete teško 15 kg stvara 15 grama formaldehida u biokemijskim reakcijama u jednom danu. U jednoj minuti stvorimo ga najmanje 0,6mg po kilogramu tjelesne težine.
Cjepiva sadrže manje od 0,1mg odnosno 0,0001g po dozi. Ako se nosimo s gramskim količinama u danu i miligramskim u minuti, možemo se nositi s i mikrogramskim količinama jedne injekcije.
A ako sami toliko stvaramo formaldehida, kako to da ne – umremo? Jer je formaldehid ukalkuliran u našu biologiju odavno. U svim tkivima postoji enzim alkohol dehidrogenaza tip 5. Taj je enzim zadužen za detoksikaciju (metabolizam) formaldehida. To radi brzo i efikasno. Prosječno vrijeme života formaldehida, vlastitog ili iz cjepiva, nije duže od par minuta. Naši enzimi ga unište pretvarajući ga u mravlju kiselinu. Ona se veže za folnu kiselinu i dalje koristi u biokemijskim procesima poput već spomenute biosinteze DNK i RNK.
Formaldehid je kao i mnoge druge molekule. U velikim količinama je otrovan. U maloj količini s njim se dobro nosimo. Stvaramo ga i koristimo u našem metabolizmu. U cjepivima ih bude daleko manje no u hrani, uključivši povrće i voće. Bude ga manje no što ga imamo u našoj krvi. Bude ga enormno manje, no stvara se u našem tijelu svaki dan.
Ovaj tekst je prilagođen sa FB grupe Cijepljenje / Vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice. Posjetite ovu grupu, učlanite se u nju, postavljajte pitanja koja vas muče – neko od stručnjaka će se naći da vam da informaciju.
