O manitolu je na ovom blogu već pisano, u sklopu posta o neomicinu u vakcinama. Ipak, odlučili smo da napravimo i jedan kratki post o samom manitolu jer ponekad ljudi iz neznanja ili nekih drugih pobuda šire internetom tekstove u kojima se pogrešno tumači ovaj sastojak i pripisuju mu se svojstva koja on nema i djelovanja koja u ovim malim količinama nema.
Šta je manitol?
Manitol je prirodni spoj poliol kojeg je iz crnog jasena izolirao hrvatski farmaceut i hemičar Julije Domac, veliki stručnjak iz oblasti hemije ljekovitog bilja. Po hemijskom sastavu je zapravo alkohol koji nastaje iz šećera. Nastavak “-ol”u hemijskim spojevima nam govori da je to alkohol, a ovo što smo maloprije napisali “poliol”, znači da ima više atomskih grupa koje karakterišu alkohole (poli-više).
Ne, ne treba vas brinuti to što smo rekli da je manitol alkohol, ako ne konzumirate alkohol – to nije etanol, onaj alkohol koji je glavni sastojak alkoholnih pića, nego ova dva spoja imaju iste karakteristične atomske grupe te spadaju u istu klasu jedinjenja. Efekti ova dva spoja po naš organizam su različiti.
Sirup iz crnog jasena, bogat manitolom, vijekovima se koristio kao blagi laksativ te kod kašlja. Dan danas se nalazi u nekim sirupima, čak i u slasticama. U hranu se dodaje jer je oko 50% manje sladak od običnog šećera (saharoza-trščani šećer, šećer iz repice) i ima samo 1.6 kalorija po gramu.
Ne izaziva karijes. Dakle, dodaje se uglavnom u proizvode namijenjene dijabetičarima i onima koji žele smršati te je čest dodatak koji prikriva gorak okus ili zaslađuje u pastama za zube, pastilama za osvježavajanje daha i sl.
Kao dodatak se koristi već 60 godina i pokazao se sigurnim za probavu i po organizam uopšte.
Da li vakcine sadrže manitol i da li je opasno ubrizgati ovaj spoj?
U vakcinama se manitol u miligramskim količinama nalazi kao stabilizator. Stabilizatori su aditivi koji se dodaju vakcinama kako bi se obezbijedila njihova stabilnost prilikom skladištenja i transporta. Također, ove stvari služe da se stabilizira otopina vakcine i spriječi lijepljenje imunogenih tvari za zidove ampule.
Ipak,treba naglasiti da se kao stabilizator češće koristi jedan drugi spoj – sorbitol. Manitola ima u vakcini protiv velikih boginja ACAM2000, ali ta se vakcina ne daje kod nas. Ona se obično daje vojnicima SAD, kao prevetiva bioterorističkih napada.
Kao pomoćni sastojak vakcine Priorix (MMR/MPR vakcina protiv morbila, rubeole i zaušnjaka), manitol je naveden na spisku sastojaka. Ovo je HALMED-ov dokument o vakcini Priorix proizvođača GlaxoSmithKline, a lako su dostupni i srbijanski i bosanskohercegovački dokumenti o ovoj vakcini, sa istim spiskom sastojaka. Za naše čitatelje, koji su uglavnom sa područja Bosne i Hercegovine, nudimo link na MojLijek, bh. stranicu-spisak lijekova i proizvođača. Na njoj također piše sastav vakcine Priorix, a spomenut je i manitol.
Manitol se koristi i intravenski (infuzijom) kao 20% otopina kao tvar koja potiče mokrenje te spašava živote kod opasnih stanja kao što je edem (oticanje) mozga koje može biti smrtonosno. Za to se koristi u vrlo velikim dozama – 50-100 grama dnevno.
Da, postoje stanja kod kojih je davanje manitola kontraindicirano – poput anurije (pojava kada pacijent ne može da mokri tj. mokri vrlo malo) ili kod zatajenja srca.
Može djelovati kao laksativ – ali ne u količinama koje se nalaze u vakcinama.
Manitol je tvar koju smo evolucijski susretali u prehrani i okolišu i nije opasna u miligramskim količinama u vakcinama. Ne možemo uspoređivati moguće nuspojave doze od 50 ili 100 grama s miligramskim dozama u vakcinama.
Nemojte da vas neko plaši sa ovim sastojkom – manitol je bezbjedan, bilo unesen putem probavnog sistema, bilo u vakcinama.
Napisali: Stribor Marković, dr. sc. farmaceutskih znanosti i Jelena Kalinić, diplomirani biolog- Društvo za promociju “Prirodnih nauka “Nauka i svijet”
O nama: Društvo “Nauka i svijet” je osnovano 2017. godine, a bavi se promocijom prirodnih nauka, borbom protiv dezinformacija u sferi nauke, protiv pseudonauke i za bolje obrazovanje u STEM oblasti. Predsjednik je prof, dr. Nenad Tanović.
