Internetom zadnjih godina kruži screenshot teksta u kojem neko piše šta sve to vakcine sadrže i koliko kog sastojka dijete do 6. godine života primi. To je ovaj tekst:

Upravo ovakva nestručna i površna tumačenja sastojaka vakcina koja dolaze od osoba bez velikog predznanja hemije, potiču strah i paniku među roditeljima. Ispod teksta piše kako je izvor podataka knjiga dr. Todda M. Elsnera „Šta farmaceutske kompanije ne žele da znate o vakcinama“.

Trebamo prvo provjeriti šta sve to stoji iza doktorata dr Todda M. Elsnera. A stoji pseudonauka! Elsner ima „doktorat“ iz kiropraktike, koja je već odavno u naučnim krugovama, posebno u krugovima medicine bazirane na dokazima okarakterisana kao praksa iza koje ne stoji nauka niti dokazi. Elsner nema medicinsko znanje niti znanje biologije, imunologije, biohemije, farmaceutike.

Da Elsner i oni koji šire paniku o vakcinama nemaju pojma o čemu govore svjedoči i red u ovom screenshotu u kojem piše da je saharin šećer iz šećerne trske. Međutim, šećer iz šećerne trske je saharoza i ni po čemu se ne razlikuje od saharoze iz šećerne repice. Saharoza je ugljikohidrat, disaharid, dok saharin čak ni ne spada u klasu ugljikohidrata. Drugim riječima, to su potpuno različita jedinjenja! Saharin spada u benzotiazole, što znači da je osnovni „skelet“ molekule saharina benzen. Onaj ko zna organsku hemiju ne bi pomiješao ova jedinjenja.

Nepoznavanje hemije vidi se i u tome što autor navodi natrijev hidroksid i onda posebno stavlja zagradu u kojoj ispisuje „opasnost! Korozivan, nagrizajući“. Da, tačno je da je natrijum hidroksid (natrijeva lužina) veoma korozivna baza visoke pH vrijednosti, ali uzmite praktično bilo koji proizvod za njegu licu, šampon, medicinski rastor (primjerice, kapi za oči) i sl. i pogledajte sastojke. U velikoj većini proizvoda ćete naći stavku „sodium hydroxide“, odnosno, naš natrijum hidroksid. Šta onda jedna tako korozivna tvar radi u kapima za oči, kremama, sredstvima za skidanje šminke i drugim proizvodima?

U ovim rastvorima, natrijum hidroksid je komponenta puferskog sistema koji održava stalnu pH vrijednost rastvora, čime se rastvor stabilizira. Obično je to smjesa – vodeni rastvor slabe kiseline i konjugirane baze, a to je vrlo često natrijum hidroksid.

Također, upada u oči i autorovo insistiranje na tome da je jedan od sastojaka vakcina i urea, te da je to mokraća. Međutim, urea, iako jeste sastojak mokraće, nije mokraća. Također, treba dodati da se u nekim kremama za njegu lica nalazi upravo urea i da razloga za gađenje nema. Kreme sa visokim postotkom uree se preporučuju u tretmanu psorijaze, kaloza, keratoza, ekcema i nekih drugih problema kože, dok se kreme sa nižim postotkom uree preopručuju za rehidrataciju kože. Ovo je zapravo primjer diskursa u kojem ovi borci za neobavezno širenje bolesti pokušavaju zgaditi vakcine i uplašiti roditelje.

Još jedna stavka ovog spiska koja svjedoči da niti autor niti onaj ko je prevodio ovaj propagandni pamflet ne znaju hemiju jeste to da jedinjenje kuhinjska so nazivaju „natrijum hlor“ dok je ispravno samo „natrijum/natrij hlorid/klorid“.

Autor insistira da su svi ovi spojevi „hemijski otpaci“, što je netačno. Upravo je natrijum hlorid u obliku jona natrijuma i hlora u vodenom rastvoru jedan od ključnih sastojaka našeg organizma, bez kojeg naše stanice ne bi mogle živjeti, bez kojeg ne bi bio moguć prenos nervnog impulsa i mnogi drugi procesi.

U „hemijski otpad“ „dr“ Elsner stavlja i streptomicin te polimiksin B, iako ovi antibiotici kao i mnogi drugi, služe kako bi se vakcine zaštitile od kvarenja tj. da bi se spriječio razvoj bakterija. U vakcinama se ne koriste antibiotici koji mogu izazvati alergije (kakav je penicilin), ali se koriste neomicin, gentamicin, kanamicin i polimiskin B. Ovi antibiotici se u vakcinama nalaze u tragovima.

U samom tekstu koji kruži društvenim mrežama možemo vidjeti obrazac prema kojem se određeni sastojak izdvaja i praktično satanizira tako što se u zagradu dopiše samo jedna od upotreba tog jedinjenja. Recimo, uz sastojak kalijev fosfat stoji da je to agens tečnog đubriva, što automatski stvara sliku o ovom spoju kao o nepoželjnom, „prljavom“, „tehničkom“, „neorganskom“ . Međutim, ako kažemo da je kalijev fosfat mineralna so, jedinjenje kalijuma i fosforne kiseline te da ima baktericidno i pufersko dejstvo (održava stabilnim pH vrijednost otopine), naziv ovog jedinjenja zvuči manje opasno.

Slična je situacija i sa jedinjenjem natrijum borat, koje je so natrijuma i borne kiseline, a često ima i trivijalni naziv „boraks“. Boraks ima širok spektar upotrebe: služi kao fungicid, jer sprječava razvoj gljivica, kao pufer, kao aditiv hrani (E285) jer daje gumastu strukturu tjestenini i čest je u kineskim rezancima, mada je ponegdje upotreba ovog aditiva zabranjena. Naime, postoji strah da dugoročno uzimanje boraksa preko hrane (pod time mislimo na uzimanje od nekoliko decenija) može oštetiti jetru.

Međutim, treba primijetiti još jednu stvar: ove supstance, kao uostalom, čak i voda, mogu biti štetne po organizam, ali da bismo nešto proglasili otrovom moramo znati u kojoj količini, kroz koje vrijeme i u kojoj koncnetraciji djeluje štetno. Ovdje se radi o malim dozama određenih tvari u toku jednog određenog perioda života (prvih 6 godina).

Niti jedan sastojak vakcina nije tu bez razloga i ima neku funkciju. Također, negativni efekti tih sastojaka zavise od količine koja se unosi u organizam, međutim, ta količina je izuzetno mala i ne predstavlja poseban rizik, osim u određenim slučajevima – kod osoba koje su alergične na neki sastojak.

 

Pisala: Jelena Kalinić, biolog, naučni novinar, Društvo za promociju prirodnih nauka “Nauka i svijet” Quantum of Science