Vakcinacija i neurorizičnost: još jedno od čestih pitanja koja roditelji imaju jeste šta ako je dijete neurorizično – da li je sigurno da primi vakcinu, pogotovo vakcine sa živim virusom?  Odgovore na ovo pitanje potražili smo kod dr. sc. Vanje Slijepčević Saftić, pedijatrice sa subspecijalizacijom u oblasti neuropedijatrije. Evo šta nam je sve rekla:

 

Šta podrazumijevamo pod terminom neurorizičnost  i da li neurorizičnost znači oštećenje nervnog sistema?

Neurorizik je stanje potencijalne ugroze u djece rane dobi, koja su bila izložena izvjesnim prenatalnim (u toku trudnoće), perinatalnim (u toku poroda) ili postnatalnim (nakon rođenja) faktorima rizika.

Neki od primjera prenatalnih faktora rizika su pušenje i konzumiranje alkohola u toku trudnoće, korištenje opojnih droga, pretilost, visok krvni pritisak, izloženost toksinima, neke virusne infekcije te izloženost stresu.

Perinatalni rizici su prerani i otežani porod, nizak APGAR, mala tjelesna masa pri rođenju.

U postnatalne faktore rizika spada čitav niz veoma različitih stvari – od postporođajne depresije majke koja će se u takvom stanju nedovoljno brinuti o bebi do različitih patoloških stanja djeteta poput krvaranje u mozgu, infekcije i pojave konvulzija.

Dakle, ovaj pojam predstavlja širok spektar rizika, kao što i samo ime kaže, slijedom čega pedijatri dalje preporučuju praćenje neurorazvoja.

Pa ipak, neurorizik nije poseban entitet, niti je uvršten u popis dijagnoza, jer se, odista, i ne radi o dijagnozi per se. Naime, veliki broj djece koja su imala neki od od oblika neurorizika imaju uredan neuromotorički razvoj. Značajno je naglasiti da postoji razlika u mogućim očekivanim odstupanjima između niskoneurorizične djece i one koja su visokoneurorizična.

Ishodi njihovog neurorazvoja ovise o cijelom nizu podležećih činitelja, kako u medicinskom, tako i u okolišnom smislu. Neurorazvojni ishod, stoga, ovisi o plastičnosti mozga djeteta, te može rezultirati potpuno urednim ishodom neurorazvoja ili neurorazvojnim odstupanjem.

 

Da li vakcinisati djecu sa neurorizikom?

Neke vakcine, poput MPR, sadrže žive viruse i to one vrste koji mogu proći barijeru krv-mozak. Da li je preporučljivo dati ovakve vakcine djeci koja su dijagnostifikovana kao neurorizična? Evo šta nam je rekla dr. Vanja Slijepčević Saftić:

“Ukoliko se radi o visokoneurorizičnom djetetu, u kojega postoje odstupanja, planirano je opsežno praćenje i evaluacija stanja. Cijepljenje MPR se preporuča odgoditi, ali ne i izostaviti. Optimalni pristup je strogo personaliziran, te nadležni neuropedijatar daje preporuku kada je dijete moguće cijepiti, uzimajući u obzir sveukupnost kliničke procjene.”

 

Da li svaki oblik neurorizičnosti znači i to da se vakcinacija ne preporučuje ili treba odložiti? Koji su to oblici neurorizičnosti kod kojih se vakcinacija ne preporučuje ili nikako ne smije uraditi?

“Procijepljenost se preporuča odgoditi u strogo indiciranim slučajevima. Prema aktualnim preporukama to su etablirana stanja imunodeficijencije, akutno febrilno stanje ili virusna/bakterijska infekcija, maligne bolesti, te nedovoljno definirana stanja bolesti mozga, ili encefalopatije različitih uzroka.”, govori za Vakcine.ba dr. Slijepčević Saftić.

Kakva je situacija sa cjepivima koja ne sadrže živog uzročnika?

Postvakcinalne promjene u primarnom ciklusu cijepljenja protiv difterije – tetanusa – hripavca (DTP) izbjegavaju se primjenom nestaničnog (acelularnog) cjepiva (DTaP). Apsolutna kontraindikacija za primjenu ovoga cjepiva vrijedi za djecu koja imaju Westov sindrom, Reyeov sindrom, encefalopatiju (metaboličku ili imunološku), u stanju su kome ili poremećaja stanja svijesti, te infektivnu bolest ili preosjetljivost na cjepivo.

Epilepsija i vakcinacija  te cerebralna paraliza i vakcinacija – da li se kod ovih dijagnoza smije raditi cijepljenje?

U slučaju da dijete boluje od cerebralne paralize, prouzročene perinatalnom ozljedom mozga, ili ima dobro kontroliranu epilepsiju (nema napade), ne postoji kontraindikacija za cijepljenje”, kaže nam dr. Slijepčević Saftić i nastavlja: “osobito u slučaju cerebralne paralize, kao neprogresivne bolesti, eventualno obolijevanje od bolesti protiv kojih se provodi cijepljenje, mogu značajno ugroziti zdravlje i dovesti takvo dijete u potencijalnu životnu opasnost.”

Nadamo se da smo u ovom članku odgovorili na bar neke od nedoumica roditelja i označili neurorizična stanja koja su kontraindikacija za vakcinaciju. Još jednom ponavljamo – dijagnoza cerebralne paralize i kontrolirana epilepsija nisu stanja zbog kojih trebate izbjegavati vakcinaciju. Čak sasvim suprotno: ovakva djeca će biti bolje zaštićena ako se vakcinišu.

Pisala: Jelena Kalinić, biolog, naučni novinar, Društvo za promociju prirodnih nauka “Nauka i svijet” Quantum of Science, u saradnji sa dr. Vanjom SlijepčevićSaftić, subspecijalistom neuropedijatrije