Vakcina s kojom je započela vakcinacija protiv COVID-19 u svijetu je Pfizer -BioNTech mRNA tj. iRNK vakcina, zvana Comirnaty, bazirana na tehnologiji informacione RNK. Vakcine, pa tako i RNK vakcine – bazirane na informacionoj RNK – imaju određene nuspojave, ali niti jedna nije mijenjanje DNK onih koji prime vakcinu. Ove vakcine nas ne mogu genetički modifikovati ni na koji način jer ne postoje preduslovi za to – ne sadrže alat tj. specifičan enzim potreban da bi se virusna RNK ugradila u naš genetički kod, recimo ne sadrže enzim reverznu transkriptazu niti retroviruse. Ne postoji niti jedno naučno objašnjenje da informaciona RNK iz ovih vakcina može na bio koji način mijenjati našu DNK, ugraditi se u nju ili na bilo koji drugi način djelovati na naš genetički materijal i genetički nas modificirati.
Više o ovim vakcinama, kao i poređenje Pfizerove (Fajzerove) i Modernine vakcine možete naći ovde. O vakcinama koje su trenutno odobrene, u ograničenoj upotrebi ili očekujemo da će biti odobrene – više pročitajte ovdje.
mRNA (informaciona RNK) je molekula koja ,,posreduje” u sintezi proteina, to je prepis poruke s DNK. U rijetkim situacijama se može ugraditi u DNK, ali to su uslovi koje stvaraju ili retrovirusi ili se stvaraju u laboratorijskim uslovima ćelijskih kultura s određenim endogenim retrotranspozonskim elementima. U prirodi, u našem organizmu ova mogućnost je tako mala da kažemo da je faktički svedena na nulu. mRNA – ona iz vakcina ili unesene na drugi način čak ne može ni doprijeti do nukleusa (jedra) ćelije gdje se nalazi DNK. Dakle, mRNA iz Pfizer i Moderna vakcine se ne može ugraditi u našu DNK i izmijeniti je.
Za one koji žele razumjeti kako ovo nije moguće – nastavite čitati tekst.
Šta je mRNA tj. iRNK tj informaciona RNK?
mRNA je skraćenica na engleskom za „messenger RNA“, a to se prevodi kao informaciona RNK ili glasnička RNK. RNK molekule su srodne mnogo poznatijoj DNK (dezoksiribonukleinska kiselina). Sve se u našem organizmu dešava djelovanjem različitih tipova RNK molekula i informaciona RNK nije jedina – postoji i transportna RNK te niz malih molekula RNK poput ribosomalnih RNK i mikro RNK – koje nam sada nisu važne.
Informaciona RNK u našem organizmu nastaje negdje svake milisekunde. Za svaki protein u našem organizmu, svaki enzim, za svaku biohemijsku reakciju – nastane po jedna molekula iRNK. Recimo, upravo se negdje u vašem organizmu stvara iRNK za sintezu insulina, koji će vam održavati normalan nivo šećere u krvi. I svaka ta iRNK ima isti sastav – ribozu, fosfatnu grupu i neku od purinskih ii pirimidinskih heterocikličnih baza s dušikom – adenin, uracil, gvanin i citozin. Te baze nazivamo „slovima“ genetičkog alfabeta, s tom razlikom što su ta slova kod DNK A,C, T i G, a kod RNK A, C, U i G jer RNK ima uracil umjesto timina. Po sastavu se ove molekule ne razlikuju kod čovjeka, ruže, gljive, lava, goluba ili kod virusa. Svaki put kada jedete nešto, unosite i DNK i RNK tog organizma u sebe. Jedina razlika je u rasporedu tih „slova genetičkog alfabeta“.
Razlike između DNK i RNK
Kako su povezane DNK i iRNK (mRNA)?
DNK je jako velika molekula koja se nalazi u nukleusu ćelije – kontrolnom centru ćelija – i nikada ne izlazi odatle. A ona je uputa za sintetu svih proteina koji nešto rade u našem organizmu, recimo insulina, globulina, raznih enzima. E sad – mjesta gdje se vrši sinteza proteina su ribosomi i oni se nalaze van nuklusa. Dakle, da bi poruka s DNK o sintezi proteina došla do ribosoma, ona se mora prepisati na jednu manju molekulu – na informacionu RNK, koja može izaći iz nukleusa. iRNK je “poštar” DNK.
U genetičkom alfabetu slova se grupišu u skupine po tri, koje zovemo tripleti, odnosno kodoni. Kodoni su riječi na jeziku DNK i RNK, a jedna riječ je aminokiselina, molekule koje grade proteine. Desetine, stotine i hiljade molekula aminokiselina povezanih zajednu – čine protein. Jedna triplet/kodon je oznaka da, kada dođe to mjesto na iRNK, za njega se vezuje transportna RNK – jedan drugi tip RNK molekula koja „prevozi“ aminokiseline do ribosoma, mjesta u ćeliji gdje se prave proteini. Triplet na transportnoj RNK mora komplementarno odgovorati tripletu na iRNK. Kada ove šifre – kod i dekoder, odgovaraju jedna drugoj – aminokiselina se otpušta s transportne RNK i vezuje na rastući lanac proteina – recimo rastući lanac proteina insulina.
A ako želite znati kako to zapravo DNK preko iRNK (mRNA) kodira proteine, sve što trebate jeste odgledati ovaj video:
Napomena: u našem jeziku se koriste skraćenice DNK i RNK, jer dolaze od prevoda engleskih naziva za ove molekule dezoksiribonukleinska kiselina i ribonukleinska kiselina. DNA i RNA – izgovorena kao “de-en-a” i “er-en-a” ne znače ama baš ništa, osim ako ih nećete izgovarati po pravilima engleskog spelovanja. Prema tome, mRNA treba izgovarati kao em-ar-en-ei ili koristiti akronim iRNK.
Kako funkcionišu mRNA/iRNK vakcine kakve su Pfizerova i Modernina vakcina?
Obje vakcine koriste dio genetičke šifre virusa SARS-CoV-2, koji je RNK virus, i to onaj dio koji je uputa za sintezu Spike proteina (S-protein) virusa. To je onaj čuveni protein pomoću kojeg ovaj virus ulazi u naše ćelije.
Zašto S-proteina? Pa to je najbolja meta za stvaranje vakcina, najsigurnija. To je dio virusa SARS-CoV-2 s kojim naš imunološki sistem ima najveću vjerovatnoću susreta, jer „šiljci“, po kojima je ovaj protein i dobio ime, izbijaju iz virusa, njegove envelope („omotač“ virusa, nemaju ga svi virusi). Dakle, naučnici su bazirali vakcine na osnovu ovog proteina jer je najveća šansa da će na njega reagovati imunološki sistem.
Umjesto da unosimo u organizam taj protein, u ovim vakcinama se unosi genetička uputa za taj protein i onda ona dolazi do naših ćelija, ulazi u njih i ribosomi prepoznaju tu iRNK i kreću u sintezu S-proteina, koji potom izlazi iz naših ćelija, u manjoj količini i nema mogućnost replikacije, kao što bi to bio slučaj s virusom. Ćelije našeg imunološkog sistema – B i T limfociti onda reaguju na ovaj protein, s jedne strane stvarajući antitijela (humoralni imunitet), a s druge strane stvarajući stanice koje mogu prepoznati specifičnu 3D strukturu ovog proteina – za buduće susrete s virusom.
Međutim, RNK nije stabilna molekula. Zato se ona „pakuje“ u jednu vrstu mjehura od nanočestica lipida (masti), koji nisu štetni za organizam.
Između ostalog, to je glavni razlog zašto ove vakcine moraju biti na jako niskim temperaturama (Pfizerova na oko -70OC) – da se ne uništi ovaj „balon“ i sama RNK unutra.
Da li su RNK vakcine genske terapije?
Ne, ovo nisu genske terapije. Prije svega, terapija je nešto što liječi, a ne nešto što sprječava bolest. Vakcine su preventiva. Ovdje se radi o novom načinu unošenja nečega na šta naš organizam stvara zaštitnu reakciju. RNK vakcine se razlikuju od stvarnih genskih terapija, poput, primjerice Spinraze i ne spadaju u tu kategoriju medicinskih sredstava.
Da li mRNK/iRNK vakcina može promijeniti naš genetički kod?
Još prije nekoliko mjeseci imali smo objave koje govore kako nove vakcine stvaraju trostruku DNK, ili slične stvari. Trostruka DNK nije moguća, hemijske veze dozvoljavaju samo aranžiranje dvostruke DNK, ali da li je moguće da nas nove vakcine genetički modificiraju? Već smo napomenuli na početku teksta da RNK vakcine ne sadrže “alat” kojim bi ova biohemijske molekularna reakcija bila moguća.
Ovo nije moguće s RNK vakcinama. Da bi neki RNK virus „upisao“, transkribovao svoj genetički kod u našu DNK, mora koristiti enzim reverznu transkriptazu. Virusi koji ovo mogu nazivaju se retrovirusi. Virus SARS-CoV-2 je RNK virus, a ne retrovirus. Čak ni u prirodnoj infekciji on ne može da se upiše u naš genetički materijal. Ako nema ovog tipa virusa ili specifičnog potrebnog enzima reverzne transkriptaze – a nema ih u vakcini – onda to nije moguće. Naš organizam sam nema sposobnost stvaranja te molekule koja omogućava ubacivanje RNK virusa u našu DNK.
Pokazalo se i da se RNK iz samog virusa SARS-CoV-22 ne može reverzno transkribovati u našu DNK i integrirati s njom.
Iz ovoga slijedi da RNK vakcine, poput Pfizerove COVID-19 vakcine zvane Comirnaty NE MOGU IZMIJENITI NAŠU DNK TJ. NE MOGU NAS GENETIČKI MODIFICIRATI.
Ne, nećemo postati mutanti nakon vakcinacije RNK vakcinom.
Ovaj tekst je nastao kao obrada i pojednostavljenje teksta koji je Jelena Kalinić prvi put objavila na Glas Amerike u decembru 2020. Preuzimanje sadržaja dozvoljeno uz navođenje izvora i linka (Glas Amerike).
Da – da postoje endogeni retrotranspozonski elementi poput LINE-1, a zabilježena je i sposobnost određenih polimeraza u ljudskom tijelu da prepisuju RNK u DNK. Međutim u radovima koji su pokazali takve stvari rađena je preekspresija tih elemenata u in vitro kulturama, dakle u posebnim uslovima koji se ne događaju ili se iznimno rijetko događaju u organizmu. Ovi događaji su svedeni na nivo rijetkog incidenta,a ne pravila.
Još o ovome pročitajte na Skeptical Raptor
