Zašto se javljaju nove varijante virusa, pa tako i virusa kojeg naučnici/e označavaju kao SARS-CoV-2? Virusi su vrlo jednostavne čestice koje niti su pravi organizmi poput bakterija, biljaka i životinja, niti su mrtva tvar kao kamen. Imaju vrlo malo komponenti – malo proteina koji ih grade i malo genetičkog materijala koji sadrži uputu o gradnji tih proteina. Međutim, nemaju mehanizam da sami izgrade svoje proteine. 

Neki virusi imaju i envelopu – tanku membranu od molekula lipida (masti), a SARS-CoV-2 je upravo takav virus. Viruse sa envelopom možemo uništiti korištenjem sapuna i alkohola jer ove tvari razgrađuju tu membranu.

Jedina „zadaća” virusa jeste da se iskopiraju u što veći broj virusnih čestica. Dakle – da se iskopiraju, umnože, repliciraju, a ne da se „razmnožavaju”. To tako kažemo jer virusi ne mogu sami da stvore nove virusne čestice, budući da su im za takvo nešto potrebni drugi organizmi. Virusi se ne razmnožavaju nego repliciraju, umnožavaju.

Ovo znači da su virusi u potpunosti ovisni o drugim organizmima i njihovim ćelijama da bi opstali. Oni zapravo „kidnapuju“ ćelije – recimo naše ćelije – i pretvaraju ih u „fabrike” virusnih čestica, tako što preuzmu kontrolu nad onim dijelovima ćelije koji proizvode proteine. 

U suštini, koronavirus SARS-CoV-2 koristi nas da bi postigao svoj cilj – da proizvede što više čestica sebe.

Zašto virusi tako brzo mutiraju?

Dok živi organizmi imaju načine da isprave greške koje slučajno nastanu na genetičkom materijalu prilikom kopiranja, to jest kada se ćelije dijele, virusi baš i nemaju takvu zaštitu. Ovo znači da, kada se virusi umnažaju, greške prilikom kopiranja su češće i ne mogu se ispraviti. Te mutacije – greške u kopiranju – vode stvaranju onoga što zovemo nove varijante virusa, a ove stvaranju novih sojeva. 

Virusi mogu imati ili molekulu DNK ili molekulu RNK kao genetički materijal, ali ne mogu imati obje kao pravi živi organizmi. SARS-CoV-2 primjerice spada u RNK viruse, ali kontrola prepisivanja je kod RNK virusa još slabija nego kod DNK virusa, te su oni još skloniji mutacijama. Što se virus više kopira u organizmu zaražene osobe, veća je mogućnost stvaranja tih mutanata, od kojih neki mogu zaraziti ljude. 

Nisu sve mutacije opasne za nas – neke čak mogu onemogućiti virus da se dalje kopira i dovesti do toga da varijanta nestane. S druge strane, neke mutacije mogu dovesti do toga da se virus bolje veže za naše ćelije, pa virus postaje prenosiviji, jer je potrebna manja količina virusa za zarazu. 

Više mutacija ponekad može dovesti i do većih promjena na virusu koje ga čine još efikasnijim u zarazi domaćina, to jeste nas. 

Virus ne pravi „odluku“ da mutira. Mutacije su slučajni događaji, od kojih neke daju virusu prednost jer ga mogu učiniti zaraznijim, dok neke umanjuju prednost virusa. 

Što se više ljudi inficira, to je veća mogućnost variranja virusa i pojave novih varijanti i sojeva.

Zašto se za neke mutante kaže da su varijante virusa, a za neke da su soj?

Svaki virus s novim mutacijama je nova varijanta tog virusa. Kada se nakupi mnogo mutacija koje virusu daju neko novo svojstvo, onda se to naziva soj. Neke varijante virusa mogu imati svojstvo da se brže šire.

Zapravo, za običnog čovjeka nema puno razlike između ova dva pojma, ali naučnici/e to razlikuju u svojoj terminologiji. Za sada, najviše su se širile varijante koronavirusa nazvane alfa, beta i delta, dok su varijante mi (ili mu) i lambda, premda su izazivale zabrinutost, potisnute zaraznijom i starijom deltom. Ovaj virus, kao i drugi virusi poput gripe, mutira i to ga ne čini nimalo čudnim. Također, moguće je da će doći do razvoja novih varijanti u  budućnosti.

Šta je s omikron varijantom?

Omikron je najnovija varijanta virusa SARS-CoV-2 koja je proglašena varijantom koja izaziva zabrinutost (eng. Variant of Concern – VOC). Zašto izaziva zabrinutost? Naučnici primjećuju da se širi čak i brže nego što se širila delta varijanta kada se pojavila. Zatim, na ovoj varijanti su uočene mnoge mutacije, kojih ima više nego na delta varijanti.

Recimo, delta je imala samo dvije mutacije na mjestu proteina koji se veže za naše ćelije, a omikron ih ima čak 10. Na genu za Spike protein ima 30 mutacija, a 18 na ne-Spike mjestima. Ovo je mnogo, jer bi  ove mutacije mogle omogućiti virusu da još efikasnije inficira: da bude virulentniji i da bude potrebna manja količina virusa da bi došlo do infekcije.

Kao što je prikazano na grafikonu ispod, omikron val raste brže nego prijašnji valovi pandemije (Izvor Financial Times):

Veća transmisivnost varijante bi bila loša. To znači da bi se više ljudi zarazilo, i da bi više čestica virusa moglo inficirati jednu osobu. No, postavlja se pitanje je li vjerojatnije da će omikron uzrokovati tešku bolest nego delta. To bi značilo da bi se više ljudi ozbiljno razboljelo, završilo u bolnici i umrlo. 

Koliko nas postojeće vakcine štite od omikron varijante virusa?

Naučnici su na oprezu vezano za ovu varijantu. Postoje dokazi da je zbog ovog soja povećan rizik od reinfekcija. Također, moguće je da su vakcine manje efikasne, ali to ne znači da ne djeluju. Vakcine su dizajnirane da ciljaju na raniju verziju ovog virusa, a omikron je možda mutirao do te mjere da je antitijelima nastalim nakon vakcinacije teže identificirati antigen virusa (protein šiljka – Spike protein). 

Naime, kada se stvaraju antitijela nakon vakcinacije, stvaraju se pomalo različita antitijela. Kada se stvaraju antitijela, ne stvaraju se potpuno isti proteini, istog oblika, nego nastaju pomalo različita antitijela i neka od njih budu efikasnija, a neka manje efikasna. S novim varijantama, neka su manje efikasna, neka ne prepoznaju dio virusa na koji se trebaju „nakačiti“, ali neka druga ga prepoznaju. Ne treba zaboraviti ni to da su antitijela samo jedan dio imunološkog sistema – postoje i T-limfociti koji pamte uzročnika i reaguju na njegovu pojavu u organizmu.

Preliminarna istraživanja efikasnosti vakcina/cjepiva na omikron

Naučnici ipak smatraju da će sadašnje vakcine pružati zaštitu od ovog soja, pogotovo nakon booster doze. Pretpostavke su da će vakcine nakon treće booster doze protiv omikron varijante štititi 70-75%, što je niže nego efikasnost treće doze na deltu, ali znači da vakcine i boosteri nisu beskorisni. 

„Budimo jasni: vrlo je malo vjerojatno da će omikron vakcine protiv Covida-19 učiniti potpuno neefikasnim”, napisao je za NY Times, Ashish Jha, dekan Škole za javno zdravlje Univerziteta Brown. Ali moguće je da bi ih to moglo učiniti manje učinkovitima. Već postoje pokazatelji da su dvije doze Pfizer vakcine slabije efikasna zaštita od omikrona, ali da bi treća doza podigla efikasnost. 

Broj oboljelih, svakako, nije jedino mjerilo koje treba gledati u kontekstu efikasnosti vakcina. Ukoliko nema puno smrtnih slučajeva kod „probojnih” infekcija (infekcija kod osoba koje su vakcinisane), to ipak znači da vakcine štite – od onog najgoreg. Također, učestalost hospitalizacija i komplikacija kovida kod vakcinisanih je nešto što treba pratiti s novim varijantama. 

Kako varijante dobijaju „imena”?

Naziv ove varijante, službeno označene kao B.1.1.529, dobijen je tako što su preskočena slova grčkog alfabeta Ni (Nu) i Xi. Mada Svjetska zdravstvena organizacija nije zvanično objasnila zbog čega je to učinjeno, postoji mogućnost da je nu/ni preskočen jer se izgovara slično kao „new” (eng. novi) a Xi je moguće preskočen zbog sličnosti naziva s imenom kineskog predsjednika, i time što je ovo često prezime u Kini, pa da ne bude diskriminirajuće prema jednoj naciji.’

‘Xi’ nije korišteno jer je to uobičajeno prezime u Kini”, rekli su iz Svjetske zdravstvene organizacije, pritom dodavši da najbolja praksa za davanje imena nekoj bolesti treba da izbjegne vrijeđanje bilo koje kulturne, društvene, nacionalne, regionalne, profesionalne ili etničke skupine.

Da li vakcine povećavaju mogućnost mutacija i rizik stvaranja novih varijanti?

Mutacije i stvaranje novih varijanti najviše potiču niska stopa procijepljenosti, infekcije kod osoba koje su imunokompromitovane i visoko širenje virusa. 

Istraživano je da li bi vakcinacija mogla potaći stvaranje novih sojeva putem selektivnog pritiska gdje se nastavljaju replicirati one mutirane virusne čestice koje uspijevaju izbjeći antitijela. 

„Vjerujem da je malo vjerovatno da je vakcinacija dovela do pojave ili širenja varijanti virusa. Infekcija daje više mogućnosti za prijenos i daljnji razvoj virusa“, izjavio je na svom Twitter profilu virolog Trevor Bedford. Ovo je rekao i imunolog dr. Srđa Janković – da je veći rizik evolucije novih varijanti kod nevakcinisanih nego kod vakcinisanih. Magistar medicinskih nauka Antonio Periš to je dobro objasnio u tekstu ,,Da li cjepiva/vakcine podstiču stvaranje novih sojeva virusa – zapravo ne, evo i zašto”.

Zaključak:

O novoj varijanti omikron još treba saznati mnogo stvari. To samo znači, da umjesto da se opustimo, trebamo biti oprezniji. U situacijama kada nemamo dovoljno podataka o nečemu, ne trebamo stvarati paniku. Kada nema dovoljno podataka o nekoj varijanti virusa, najbolja taktika je uvijek – povećati oprez. Nositi maske, ne ići na mjesta gdje ima puno ljudi, vakcinisati se i – za one koji su primili dvije doze – primiti i „booster”. Vakcine mogu biti manje efikasne protiv ove varijante, ali ne i potpuno neefikasne.

O omikron varijanti i efikasnosti vakcina na nju čitajte i u tekstu posebno posvećenom tome.

Dr. Catherine Smallwood iz WHO govori na temu omikrona: https://fb.watch/ayFPotPPiN/

UNICEF – Šta znamo o omikron varijanti

Sadržaj je kreiran u okviru saradnje Društva “Nauka i svijet” i platforme Raskrinkavanje.ba/UG Zašto ne?

Napisala Jelena Kalinić, biolog, naučni novinar i komunikator.

varijante virusa