Probojne infekcije – one koje se događaju kod vakcinisanih osoba – nisu ništa čudno u situaciji velike raširenosti uzročnika neke bolesti, pogotovo u situacijama pandemija i epidemija. Ovo ne znači da vakcine nisu sigurne, korisne i da se ne treba vakcinisati.

Vakcine nisu 100% efikasne, ni stare vakcine koje se koriste za vakcinaciju djece i druge koje postoje već decenijama, pa tako ni vakcine protiv COVID-19. Ali vakcine znatno smanjuju rizik obolijevanja, a kad vakcinisana osoba oboli smanjen je i rizik komplikacija i smrtnog ishoda te vakcinisani boluju kraće i kraće vremena su infektivni te nešto manje šire virus. Vakcine ne reduciraju rizik za smrtni ishod na nulu, ali ga drastično smanjuju.

Također, kod vakcinisanih se pokazalo da imaju znatno manji rizik i za produženi kovid, što je naziv za grupu simptoma kao kod COVID-19 koji znaju trajati sedmicama nakon prebolijevanja. Probojne infekcije su moguće, ali obično su blaže od infekcija kod nevakcinisanih.

Vakcinisani a oboljeli – nije razlog da se misli kako vakcine nisu efikasne

„Dobila sam COVID-19, a vakcinisana sam“, govori za Glas Amerike Alma Telibečirević, koja je sticajem okolnosti svoju prvu vakcinu Pfizer dobila još u januaru, u saveznoj državi Arizona, gdje živi.

„Vakcinisana sam još u januaru. Sticajem okolnosti tada sam radila u jednoj zdravstvenoj ustanovi, smjene koje su trajale po 12 sati, pa me je to kvalifikovalo da među prvima primim vakcinu. Prvu dozu Pfizer vakcine sam primila 12.-tog januara, a drugu dozu 30.-tog januara. Arizona je u januaru 2020. bila među najgorima na svijetu po broju slučajeva, a i hospitalizacija. Ta situacija se drastično promijenila, što se može vidjeti kada se pogleda statistika iz tog perioda vezano za broj slučajeva, hospitalizacija kao i vakcinacije. I taj broj je bio poprilično stabilan do dolaska Delta varijante u Arizonu“, govori Telibečirević.

Ovakvi primjeri prečesto služe protivnicima i kritičarima COVID-19 vakcina kao argument da su „vakcine besmislene“, međutim to nije tačno. Vakcine su se pokazale pristojno efikasnim i na Delta varijanti ali moramo razumjeti da osim činjenice da nisu 100% efikasne čak ni na prvobitni soj, vakcine u situaciji kada virus mutira postaju manje djelotvorne na nove sojeve i varijante. A ove nove varijante nastaju dobrim dijelom ne samo zbog prirodne tendencije virusa da mutiraju, nego i zbog toga što su nevakcinisani „poligon“ za mutiranje virusa kada se zaraze.

I upravo tu leži odgovor na jedna čest argument protivnika vakcinacije „kako mi nevakcinisani ugrožavamo one koji su vakcinisani, zar ih vakcine ne štite“ – nevakcinisani omogućavaju virusu da mutira. Treba imati na umu da smanjena procijepljenost povećava rizik za zagušenje zdravstvenog sistema i njegov kolaps.

„Ja sam u augustu 2021. godine, nakon dvije godine odsustva otišla u Sarajevo, BiH da vidim mamu, ostalu porodicu i prijatelje. Već sam putovala tokom pandemije, čak i prije vakcinacije u Aljasku u oktobru 2020. Ali sam se na tom putovanju osjećala prilično bezbjedno, jer su maske bile obavezne u avionu, bio je reduciran broj putnika, tako da nismo nužno sjedili blizu druge osobe, i svi koji su ulazili u Aljasku su morali pokazati negativne rezultate PCR testa“, nastavlja Telibečirević, stavljajući akcenat na mjere koje su bile obavezne prilikom putovanja u SAD poput obaveznog nošenja maski u avionu i držanja distance. 

Nepridržavanje mjera doprinosi širenju infekcije i tome da se jave probojne infekcije

Međutim, u Bosni i Hercegovini se zadnjih par mjeseci samo rijetki pridržavaju osnovnih mjera zaštite, naročito nošenja maski. Stanovništvo je slabo procijepljeno, a nažalost, veliki broj doza vakcina će propasti usljed prilično lošeg vođenja kampanje informisanja o vakcinama i suzbijanja dezinformacija o COVID-19 vakcinama. Institucije u BiH kao da su podbacile u ovom domenu i dopustile da val dezinformacija kontaminira građane koji, usljed sveopšteg nepovjerenja u zdravstvo kao i druge državne institucije radije izbjegavaju vakcine i vjeruju anonimnim glasovima na društvenim mrežema, često skrivenim iza lažnih imena, koji bude nepovjerenje u imunizaciju. Situacije probojnih infekcija dodatno raspiruju to nepovjerenje.

„Tokom mog boravka u Sarajevu sam se trudila da budem pažljiva, s maskom i distancom, ali je tamo vladala poprilično opuštena atmosfera, većina ljudi nisu nosila masku ili držala distancu. Uglavnom, na povratku u Arizonu sam nakon par dana počela osjećati bol u grlu, a kada sam se probudila s temperaturom (37.5oC), otišla sam do apoteke i kupila antigen test, dva komada. Oba su u roku od 3 minuta pokazala da sam pozitivna, i nakon par dana sam uradila i PCR test koji je samo potvrdio da sam pozitivna“ priča Telibečirević.

Nažalost, u zatvorenim prostorijama, sredstvima javnog prevoza, taksijima, vozovima i autobusima na međugradskim linijama se danas na prste mogu pobrojati osobe koje nose maske. U situaciji niske procijepljenosti građana, ovo je idealan recept za širenje virusa.

„Moja pretpostavka je da sam bila izložena virusu mozda i više puta, moglo je to biti i u prodavnicama, i na aerodromu, a isto tako i na dužem letu od Dubaija do Seattlea“, kaže Telibečirević i nastavlja:  „S obzirom da sam vakcinisana, nadala sam se blažim simptomima i kraćem trajanju bolesti. Simptomi sve skupa su mi trajali samo tri dana, a temperatura samo dva dana. Ljudi često porede COVID-19 sa prehladom i gripom, ali ja nisam imala takav dojam. Veoma je čudan virus i novo iskustvo za mene. Iz prostog razloga što bi simptomi došli, bili prilicno intenzivni, trajali nekih 15 minuta i onda potpuno nestali. Potom bi se niotkuda opet pojavili za sat, dva i opet trajali kratko i intenzivno i nestali. I tako bi bilo po cijeli dan i noć“.

Od simptoma koja je imala spominje temperaturu koja se u jednom trenutku popela na 38oC ali je nakon 15 minuta spala. „Tu je i suh kašalj koji bi bio dosta snažan, kihanje koje bi se samo pojavilo i bilo rafalno, po 5-6 puta u nizu a onda ne bih kihala satima, pa začepljen nos, glavobolja, i sporadična groznica koja bi doslovno trajala samo par minuta i nestala. Imala sam osjećaj kao da se borba vodi unutar mog tijela. Od neobičnih simptoma bih izdvojila pojavu crvenila na koži, koje je takođe nestalo kad sam prestala biti pozitivna, kao i povremeno mišićne kontrakcije koje su bile veoma rijetke mišića na ruci, nozi i oku“, sjeća se Alma.

Od momenta kada je antigen test bio pozitivan do prestanka simptoma na više dana, Alma naglašava kako je bila u strogoj izolaciji.

Treba naglasiti da je u Alminom slučaju prošlo i 8 mjeseci od primanja druge doze vakcine, što pokazuje kako će treća doza biti prilično važna, mada ne još u ovoj fazi pandemije.

Šta vakcine mogu, a šta ne mogu?

Treba jasno i glasno reći da to što se neka vakcina daje u tri doze, ili svake godine ne znači da ona nije efikaasna  i da nema smisla: vakcine poput onih koje nas štite od hepatitisa B ili humanog papiloma virusa, tetanusa, također se daju u 3 doze, a veliki broj vakcina je potrebno osvježiti s vremena na vrijeme, kako bi se zaštiti i u poznijoj dobi. Nažalost, svijesti o potrebi za obnavljanjem vakcina, poput vakcina protiv hripavca i tetanusa, te vakcinacije svake sezone protiv gripe u BiH još nema, a institucije nemaju kapacitete i autoritet da nabavljaju vakcine za odrasle, poput DTaP (vakcina protiv difterije, tetanusa i pertusisa za odrasle, kakve su Boostrix ili Adacel, namijenjene za imunizaciju odraslih).

U Arizoni, gdje Alma živi,  PCR testovi su besplatni za sve i nije potrebna ljekarska uputnica, bris se uzima iz auta bez ikakvog kontakta sa drugom osobom. „Kada vam je rezultat pozitivan, dobijete na raspolaganju Covid centar, gdje imate prava, u bilo koja doba da se besplatno konsultujete sa doktorima. Doktor s kojim sam imala priliku razgovarati je na osnovu činjenice da sam vakcinisana i mog opisa simptoma zaključio da je u mom slucaju najvjerovantije Delta varijanta u pitanju. Takođe je naveo da su najvjerovatnije zahvaljujući vakcinaciji moji simptomi trajali kratko, iako nisu bili sasvim bezazleni, te da sam upravo iz istog razloga izbjegla i hospitalizaciju“, kaže Alma.  

Kod nje je temperatura kod probojne infekcije trajala 2 dana, a ostali simptomi 4 dana.

Dakle, strogo pridržavanje mjera – ne pojedinaca nego cijelog društva, široka vakcinacija velikog procenta građana, te u konačnici i treća „booster“ doza, barem za jedan bio populacije su mjere kontrole ove vanredne situacije. Trenutno, doduše vlada mišljenje kako u ovoj fazi pandemije još nema potrebe za trećom dozom kod većine stanovnika, ali ne mora značiti da se ovo mišljenje neće promijeniti.

Vakcine su efikasne, ali postoje stvari koje vakcine ne mogu – dosta njih ne može pružiti doživotnu zaštitu, pa ih treba obnavljati, ne mogu biti tako efikasne  kao što su bile u početku ako virus mutira priličnom brzinom i imunitet stečen vakcinacijom (pa i imunitet stečen prebolijevanjem) ne može biti tako efikasan ako je osoba konstantno izložena velikog količini virusa. Ovo je naročito značajno za zdravstvene radnike jer upravo oni često buu izloženi velikom virusnom opterećenju. Probojne infekcije se događaju i sa drugim vakcinama poput vakcine protiv ospica, zaušnjaka i rubeole. O tome možete više pročitati ovdje.

Ipak, na Alminom slučaju vidimo kako joj je kućno liječenje, uz izolaciju bilo sasvim dovoljno te da su joj simptomi trajali kraće nego očekivano. Novo istraživanje CDC-a pokazalo je kako nevakcinisani imaju 11 puta veći rizik da umru od COVID-19.

„Moj zaključak sa ovim iskustvom je da maske i mjere definitivo pomažu, a lično sam još više zahvalna što sa se vakcinisala. Ne bih mogla zamisliti kako bi bilo da iste simptome imam duže vrijeme i da su konstantni“, završava Alma.

Pročitajte još ličnih iskustava COVID-19 vakcinacije:

Lično iskustvo COVID-19 vakcinacije: Ana Kotur Erkić,

Lično iskustvo vakcinacije protiv COVID-19: Anela Paparević-Felegyhazi

Vakcinacija dojilja protiv COVID-19, lično iskustvo: dr Nina Rodić Vukmir

Ovaj tekst je preuzet s Glas Amerike gdje je objavljen u septembru 2021.

probojne infekcije