Iskustva roditelje s vakcinacijom su još jedan segment tekstova koje objavljejemo na ovoj stranici. Ovo je priča naše čitateljke Ivane Nikolić, čiji je sin rođen prijevremeno i imao je kao beba velike probleme, ali su se roditelji odlučili na vakcinaciju.

Prerano rođena beba i komplikacije

Prije 5 godina u KCCG u Podgorici rođen je jedan Daniel, iz jedne planirane, do tad uredne, praćene trudnoće, ali malo prerano. 29+2 piše na njegovoj otpusnoj listi, ali ”velik” kao 31 tjedan trudnoće, kaže doktorica. Nikakvih problema u trudnoći do 28 tjedna nisam imala, kad su se pojavile kontrakcije. Ni dan danas konkretan razlog prijevremenog porođaja nisam dobila, osim ”događa se to, mi ne znamo zašto”.

  Daniel je rođen prirodnim putem, sa 1550g, Apgar 8/8, odličan kažu, ali sljedeća dva mjeseca, na odjelu neonatologije,  su bili svakodnevna borba. 45 dana je proveo u inkubatoru i još 20 dana u krevetiću prije dolaska kući. Prognoze nisu bile optimistične. Bubrezi nisu radili, respiratorni distres, nikakva aktivnost, hipoton u cjelini, ne reagira na šumove, proširene moždane komore, krvarenje se pratilo ali srećom nije se proširilo… 

Već treći dan je stavljen na respirator, bio je jako loše. Dobili smo uput od doktora da se pripremimo na najgore. Srećom, već sljedeći dan je skinut sa respiratora i kisik je dobijao samo u inkubator. Nakon 3 tjedna mislili smo da je najgore prošlo a Daniel je dobio sepsu. Satima nije mogao dobiti antibiotik jer nije bilo šanse da se nakon milijun testova i uboda na tako malom djetetu nađe dobra vena. ( I dan danas imamo problem kad treba staviti braunilu, al dobro.) I opet respirator i opet ,,dođite da se pozdravite s njim, za svaki slučaj”, i dan danas se ježim kad se sjetim. Ali i ovaj put je skinut sa respiratora drugi dan.

  Dijagnoza na otpusnoj listi glasi ,, asphyxio perinatalis, ROP, Anaemia.”  U više navrata primao koncentrirane eritrocite, albumine, plazmu. Ni ne znamo šta sve ovo znači, to su kilometri nalaza, papira, dijagnoza. Nekada mislim da je dobro što nismo odmah sve znali što se događa jer što ta djeca mogu izdržati, odrastao čovjek ne bi mogao.

Sa 2 mjeseca i 5 dana starosti otpušten je kući. Doktori su nam rekli da je stabilan, uradili su sve što su mogli, na nama je da ga osposobimo za život, jer problema će biti. Njegov najveći zdravstveni problem danas su kronični bronhitis i upale pluća. Na prvi rođendan mu je rađena bronhoskopija na IMD-u u Beogradu, nakon što mu se 7 dana na kisiku nije dizala saturacija sa 88-90%. Pošto je uzorak bio ,,sumnjiv”, rečeno nam je da je moguća dijagnoza cistična fibroza. Na sreću, ni to, ni 5 drugih dijagnoza se nije pokazalo točnim i nemamo nikakvu dijagnozu koja objašnjava tako loše stanje, osim što je prijevremeno rođen.

“Nismo pomislili da ne vakcinišemo”

  I nakon svega što smo prošli, nismo pomislili da Daniela ne vakcinišemo. Razumijem svačiji strah, ali ja sam imala povjerenje u doktore koji njega prate. Pitala sam jel sigurno, rekli su da jeste. U svakom slučaju mislim da su dobrobiti vakcina veće od mogućih nuspojava. BCG je primio 20 dana nakon izlaska iz bolnice, pentaxim sa 6mj, zatim euvaxB nakon 2 tjedna. Druga doza pentaxima za 3 mjeseca, skupa sa EngerixB, nakon 4 mj 3. doza Pentaxima i EngerixB. U knjižici je još naveden Tetraxim i Hiberix a famozni ili ozloglašeni MMR je primio sa godinu i 4 mjeseca.

Moram napomenuti da sva kašnjanja nisu namjerna, niti smo ,,čekali” nešto, već su se dogodila samo iz razloga što je Daniel tada bio bolestan, na inhalaciji ili antibiotiku. Isto tako moram reći da nikakve nalaze prije vakcina nismo radili, pregled pedijatra i to je to. Uz redovnu vakcinaciju, primio je i Prevenar, točnije Synflorix, protiv pneumokoka sa 3 godine, nakon preporuke pulmologa. Da sam znala da postoji, tražila bih i vakcinu protiv rota virusa dok je bio beba, jer je virus dobio u bolnici sa godinu dana i toliko ga je oslabio da mu je anesteziolog uvodio centralni kateter za terapiju i infuziju jer druge mogućnosti nije bilo.

Usred pandemije u kojoj se nalazimo slušam raznorazne priče i teorije zavjera a ja jedino mislim ,,kad će vakcina?” Zašto? Zato što vakcine spašavaju a iako djeca ne spadaju u rizičnu skupinu, moje dijete spada, njegova pluća su osjetljiva i mi smo svake godine u izolaciji kad je sezona gripe, kao i sada. Ili se vakcinišemo protiv gripe. Niti jedna vakcina do sada nije izazvala nikakvu reakciju, ni temperaturu ni neku veliku nervozu, samo blago crvenilo na mjestu uboda a na ubode smo navikli.

Ne mislim da će naša priča uvjeriti protivnike vakcina da vakcinišu svoju djecu ali ako ovo pozitivno iskustvo pomogne u tome da se samo jedan neodlučni roditelj odluči ipak vakcinisati svoje dijete, ja mislim da se isplatilo ispričati je.

Još iskustva pročitajte na ovim linkovima: https://vakcine.ba/moje-iskustvo/ i https://vakcine.ba/iskustva-sa-vakcinacijom/iskustva-roditelja-vakcinacija-i-autizam/

Korisna grupa kojoj se možete obratiti za savjet je i Cijepljenje / Vakcinacija – grupa za sve koji imaju pitanja i nedoumice