Corvelva studija

Ovo je nastavak analize „studije“ vakcina italijanske organizacije Corvelva, kojoj smo već pisali i u njemu govorimo o “metagenomskoj analizi” gdje oni koji su radili analizu tvrde sastav vakcina ne odgovora onom što na njima piše te da su nađene DNK sekvence u vakcinama. Analizirane su sljedeće vakcine:

1. Priorix Tetra, GlaxoSmithKline
2. Infanrix hexa, GlaxoSmithKline
3. Measles live vaccine B.P., Poonawalla Group
4. PolioInfanrix, GlaxoSmithKline
5. Vivotif, PaxVax.

Mi ćemo dodati da se ove vakcine ne koriste u BiH (koristi se Priorix, a ne Prirorix Tetra, ostalih nemamo), ali to čak nije ni bitno – i da se vaše dijete vakciniše nekom od njih, nije u opasnosti.

Šta je to metagenomska analiza i deep sequencing?

Radi se o primjeni „Next generation sequencing“ ili „Deep sequencing“, metoda sekvenciranja DNK (ili RNK) u kojem odjednom analiziramo vveliki broj, milione sekvenci DNK ili RNK. Kako su sekvence DNK i RNK – tih velikih molekula koje su genetička šifra živih bića, tako zapravo sekvencioniranjem mi vršimo analizu “potpisa” tih živih bića. Pravilnim sekvencioniranjem, mi možemo utvrditi o kojem se živom biću radi – ako uzorak nije prestar (to znači star preko milion godina, kao neki fosili). Sekvencioniranje DNK je zapravo “čitanje” redoslijeda “slova” DNK. Nekada se radi sekvencioniranje cijelog genetičkog materijala (genoma), a nekad samo nekih odabranih dijelova.

“Slova” DNK i RNK

DNK (pogledajte animaciju ovdje) koju mi poznajemo kao genetički kod živih organizama na Zemlji, sadrži 4 „slova“, što su zapravo početna slova nukleinskih baza adenina, gvanina (guanina), citozina i timina – A, G, C i T. Ove molekule se labavo spajaju i to tako da se mogu spajati samo adenin i timin te gvanin i citozin. Kako je molekula DNK dvostruka spirala, tako imamo slijedove ovih manjih molekula koji su njeni sastavni dijelovi-A, G, C i T sa obje strane tog spiralnog lance, a jedan lanac je tzv. „kodirajući“.

Sama „slova“ se kombiniraju u grupe po tri molekule, primjerica CAT, ACT ili CTT. Ove grupe po tri „slova“ zovemo tripleti, a one zapravo predstavljaju šifre za aminokiseline. Svaki triplet ima značenje jedne aminokiseline. Aminokiseline su, u konačnici, jedinjenja koja grade bjelančevine, a bjelančevine ne samo da grade nas i druga živa bića, nego, u obliku specifičnih molekula koje zovemo enzimi, regulišu biohemijske procese u živim organizmima.

Sekvencioniranje DNK je “čitanje redoslijeda ovih ponavljajućih “slova” u DNK. Malo je drugačije kod RNK, jer umjesto T, RNK ima U, ali princip je isti.

“Studija”

U spomenutoj internet objavi iz Corvelva zaključuju kako se u cjepivima nalazi „prevelika“ količina genetičkog materijala i kako to može biti posljedično opasno. Međutim, zaključak je samo jedan je zaključak: autori nisu našli ništa neočekivano u vakcinama.

Metagenomske analize su unijele revoluciju u nauku, ali autori ove “studije” nisu poduzeli mjere standardizacije izolacije genetičkog materijala. Nisu dali nikakve laboratorijske detalje te kompjuterske algoritme analize. Upozorenje oko „visoke razine DNK u Priorix Tetra“ je očekivano s obzirom da od tri ispitivane vakcine jedino Priorix Tetra sadrži soj DNK virusa(radi se o virusu varičela tj. hepesa zoster) koji i doprinosi većoj razini DNK. U ostalim vakcinama su RNK virusi.

Činjenica da autori nisu našli RNK rubeole u Priorix Tetra govori i problematičnosti njihove metodologije. Ovo je vakcina protiv virusa morbila, rubeole, zaušnjaka i varičela, a prve tri navedene komponente su RNK virusi.

RESULTS OF THE ANALYSIS OF VACCINE SAMPLES 1,2,3 : analiza

U navedenoj tabeli autori su analizirali pomoću Next generation sequencing RNK i DNK.

Analizirane su sljedeće vakcine: Priorix Tetra koji sadrži RIT 4385 soj virusa parotitisa (zaušnjaka), Schwarz soj virusa morbila (ospica) koji su uzgojeni na embrionalnim pilećim stanicama; te sadrži Wistar RA 27/3 soj virusa rubeole i OKA soj varičela-zoster virusa (VZV) uzgojeni na ljudskoj MRC5 staničnoj liniji. Virusi ospica, rubeole i parotitisa su RNK virusi (u svom sadržaju imaju RNK), dok je VZV virus DNK virus, odnosno u svojoj strukturi sadrži DNA.

Naime, virusi mogu imati ili samo DNK ili samo RNK i prema tome ih i dijelimo.

MMR Vax Pro sadrži Enders’ Edmonston virus ospica i Jeryl Lynn [Level B] soj virusa zaušnjaka uzgojenih na embrionalnim pilećim stanicama te Wistar RA 27/3 soj virusa rubeole uzgojen na WI-38 ljudskoj staničnoj liniji fibroblasta iz pluća. Sadrži samo RNK viruse.

Measles vaccine live B.P. sadrži soj Edmonston Zagreb soj virusa ospica uzgojen na MRC-3 ljudskoj staničnoj liniji.

Virus varičela je DNK virus

Autori su najprije „zgroženi“ količinom DNK u Priorix Tetra u odnosu na druge vakcine i smatraju to opasnim, potpuno zaboravljajući da ovdje mora biti DNK, zbog virusa herpesa zastera. Logično je daova vakcina ima više DNA i nevjerovatno je da neko može napraviti takvu početničku grešku u interpretaciji. Naravno, moguće je da je dio te DNK iz stanica na kojoj cjepni soj raste, ali koja je biološka relevantnost toga? DNK je i navedena kao rezidualni sastojaka vakcina za koje se virusi uzgajaju na živim stanicama, a to znači da se ona nalazi u tragovima, u vrlo maloj količini i njeno prisustvo nije od značaja.

Ne mora svaka duga sekvenca biti ljudska

Autori navode i kako je većina tih sekvenci DNA veća od 10 000 parova (čak 120 000 parova baza-bp) baza te automatski to opisuju kao ljudsku DNK. U MMR Vax Pro količina DNA je vrlo niska, ispod razine detekcije, a količina DNA u B.P. vakcini je isto vrlo niska, oko 10 ng. Sve je to potpuno očekivano. Količina RNK u svim vakcinama je očekivano vrlo niska. Autori navode postotke koji dio DNK ili RNK pripada staničnoj liniji.

Međutim, autori NISU naveli metodologiju izračuna postotka, nisu naveli kako su optimizirali uvjuslove izolacije DNK i RNK. Da moraju još dobro poraditi na metodama analize govori analiza MMR Vax Pro. Našli su 28% očekivane pileće DNK i 14% ljudske DNK. Što je s ostalim? Nešto nije u redu s metodologijom a mi ne možemo iz rada detaljnije provjeriti šta tačno.

Skrivanje podataka

Kako je ovo rad iz područja bioinformatike, u svim ozbiljnim publikacijama navodi se kako eksperimentalna metoda i uvjeti, tako i metode kompjuterske analize podataka, kako bi drugi mogli procijeniti valjanost. Autori to UOPŠTE NE NAVODE. To je skrivanje podataka.

Na nivou RNK ne nalazimo ništa neočekivano i što do sada nismo znali. Količina RNA je očekivano vrlo niska. Iznimno je neobično što autori NISU pronašli RNK virusa rubeole. Svaka serija cjepiva provjerava se na dva mjesta, i ispituje se biološkim metodama, odnosno radi se ispitivanje ŽIVIH virusa i njihove sposobnosti da inficiraju laboratorijske stanice, određujući tzv. CCID50 (50% cell culture infectious dose). To je preduslov da bi vakcina završila na tržištu, a svakoj cjevakcini se ispituje i stabilnost.

Čim su „otkrili“ kako su našli „0% RNK virusa rubeole“ odmah su trebali posegnuti kako za farmakopejskom metodom određivanje virusa rubeole u cjepivu, tako i za „starijim“ DNK tehnikama kao što je to PCR-om (umnožavanja DNK lančanom reakcijom). Za tako ozbiljan problem uvijek se prije bilo kakve publikacije posegne za provjerom, a autori to nisu napravili. S obzirom na tako fascinantnu grešku RNK rubeole cijeli rad ostavlja puno pitanja oko tačnosti ove studije.

RESULTS OF THE ANALYSIS OF VACCINE SAMPLES 4, 5, 6, 7: analiza

Analizirana su cjepiva Infanrix hexa (vakcina protiv difterije, tetanusa, pertusisa, polia, HepB i Hib) detaljni sastav na sljedeće linku http://bit.ly/2T993P9), Polioinfanrix (http://bit.ly/2CyUD5f), Fluad -vakcina protiv gripe(http://bit.ly/2Q3iBJI) i Vivotif – vakcina protiv tifusne groznice, ne daje se u obaveznim programima vakcinacije, samo u fakultativnim, ako neko putuje u zemlje sa raširenim tifusom (http://bit.ly/2QNrgVE).

Rezultati analize u potpunosti su u očekivanju. Razina DNK u ovim vakcinama je niska. U Infanrix Hexa i Polioinfanrix nađena je DNK majmuna jer se ove stanice i koriste u uzgoju cijepnih sojeva virusa dječje paralize, koji ulazi u sastav ove vakcine.

U Fluad cjepivu nađena je pileća DNK jer se cijepni sojevi virusa gripe tako uzgajaju. U Vivotif nađeno je puno DNA i RNA jer se radi o bakterijskooj vakcini (izazivač tifusa je bakterija Salmonela enterica serovar Typhy) i to je potpuno očekivano.

ANALYSIS OF GENETIC VARIANTS

U ovom dijelu autori provjeravaju tačnost sekvence (slijeda DNK i RNK). Autori smatraju da ako dolazi do odstupanja u sekvenci u cjepivu od onog koji se nalazi na internetu, tada smatraju kako cjepivo nije su skladu sa zahtjevom za kvalitetom.

Pogledajmo jedan primjer. „Sample 2. – Measles vaccine live B.P. The measles virus genome contained in the vaccine showed 6 mutations compared to the Edmonston Zagreb viral strain filed in public databases with accession number AF266290.1.“

Greške Corvelva studije u ovom dijelu

To je sve divno i krasno, ali autori:

1) nisu uopšte objavili koje su te mutacije;

2) nisu potvrdili nađene mutacije klasičnim, odvojenim sekvenciranjem;

3) Nisu u obzir uzeli drugu objavljenu sekvencu AY486084 i

4) nisu naveli koje su te mutacije i da li uopće djeluju na promjenu u proteinu – postoje i mutacije koje ne moraju uzrokovati promjene na proteinu.

Jednostavno nedostaje dodatnih potvrda i analize njihovih relevantnosti. Treba imati na umu problematičnost njihove metodologije. Isto vrijedi za sve druge nađene mutacije, gdje su ignorirali, primjerice, sve sekvence Jeryl Lynn soja koji je sam po sebi HETEROGEN, odnosno ne sadrži samo jedan klon identične sekvence RNK. Odnosno, taj soj virusa već je mutiran i predstavlja “mix” nekoliko mutiranih sojeva.

Početničke greške

Takve početničke greške su doista velike: odsustvo prikaza koje su to mutacije, odsustvo potvrdnih testova, nedovoljno pretraživanje baza podataka.

Autori na kraju tvrde: We consider the presence of genetic variants in vaccine samples compared to the declared strains as a non-compliance of the drugs.“ tj. tvrde da se sekvence ne slažu sa onim što bi “trebalo biti u vakcini”

Na žalost, i ovakve izjave mogu proći kod ljudi koji ne razumiju naučnu metodologiju i specifičnosti sekvencioniranja DNK i RNK te načine rovjere rezultata i dizajniranja studije.

Autor: dr.sc. Stribor Marković mag.pharm. Prilagodila Jelena Kalinić za Vakcine.ba

Tekst je prvobitno objavljen na FB page Cijepljenje/vakcinacija