HPV vakcine su jedne od najsigurnijih i najefikasnijih preventivnih mjera protiv raka grlića materice i drugih HPV-povezanih bolesti. Ipak, širenje dezinformacija i netačnih tvrdnji o njenoj sigurnosti i efikasnosti dovodi do neopravdanog straha i neodlučnosti kod roditelja, ugrožavajući javno zdravlje.

Ponovimo: HPV (humani papiloma virus) je opasan jer može izazvati različite vrste raka, uključujući rak grlića materice, anusa, penisa i grla. Infekcija HPV-om često nema simptome, ali može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema ako se ne spriječi ili ne liječi na vrijeme.

Nauka je jasna – HPV vakcina je sigurna, efikasna i ključna za prevenciju nekih oblika karcinoma. Dezinformacije ne samo da zbunjuju javnost, već i ugrožavaju živote. Povjerenje u naučne dokaze može zaštititi zdravlje generacija koje dolaze. Dezinformacije o posljedicama HPV vkacina/cjepiva su štetne – jedina posljedica je da vaše dijete odraste u zdravog čovjeka sa daleko manjim rizikom od nekih oblika raka koji us povezani s infekcijom humanim papiloma virusom.

Ovo je pregled nekih od tih tvrdnji i razloga zašto nisu tačne. U jednom od prethodnih tekstova smo također razmatrali neke druge tvrdnje i najčešće zablude o HPV-u i HPV vakcinama /cjepivima.

Netačna tvrdnja #1: HPV vakcine nisu dobro testirane jer nisu testirane na placebo kontroli od fiziološkog rastvora.

Neke osobe poput Roberta F. Kennedyja tvrde da se vakcine mogu testirati samo u poređenju s inertnim placebom koji je fiziološka otopina: „Placebo bi trebao biti inertna supstanca koja izgleda baš kao lijek koji se testira. Međutim, u kliničkim ispitivanjima Gardasil vakcine, proizvođač je koristio aluminijski adjuvans pod nazivom umjesto inertnog fiziološkog rastvora”.

Prvo treba reći da spojevi aluminijuma koji se koriste u vakcinama nisu neurotoksični, jako dobro su testirani i nije bilo sigurnosnih signala za njih. Oni su tu kako bi potakli imunološku reakciju, kao adjuvansi koji potiču imunološku reakciju. Spojevi aluminijuma nisu povezani ni sa nastankom Alheimerove bolesti, niti sa rakom dojke kao spojevi u dezodoransima.

Prema članku Oraca (onkolog David Gorsky), vakcine ne moraju biti testirane tako što jedna grupa primi pravu vakcinu, a druga fiziološki rastvor. Ta tvrdnja je duboko pogrešna.

„Ovo je duboko neupućen argument kada imate intervenciju za koju je dokazano da je sigurna na osnovu mnogih studija o mnogim vakcinama tokom godina (poput aluminijskih adjuvansa). Kada imate takav sastojak, a želite utvrditi da li vakcina koja ga sadrži djeluje i da li je sigurna, odličan način da to učinite jeste da je uporedite s kontrolom koja sadrži sve osim antigena koji izazivaju imunološki odgovor. Drugim riječima, kontrola koja sadrži samo adjuvans je vrlo dobra kontrola. Kanalizirajući obilje antivakcinalnih argumenata, autori pregleda pokušavaju vas uvjeriti da je pravi razlog zašto je ova kontrola izabrana u mnogim studijama Gardasila i Cervarixa bio da se prikriju neželjeni efekti ovih vakcina.”

Čak, postoje dugoročne studije, poput ove, (1) koje upoređuju HPV vakcine s fiziološkim rastvorom kao kontrolom i to prilično potkopava tvrdnju onih koji šire dezinformacije. U suštini, imamo dokaze iz studija koje upoređuju HPV vakcine s kontrolama koje sadrže samo adjuvans, kao i s fiziološkim rastvorom, što pokazuje da su HPV vakcine i efikasne i sigurne.

Oni koji tvrde da spojevi aluminijuma izazivaju promjene u ponašanju, autizam, pa čak i Alzheimerovu bolest, referišu se na jednu povučenu (dakle, netačnu) studiju o tome kako spojevi aluminijuma izazivaju promjene kod ovaca.

Netačna tvrdnja #2: HPV vakcine nisu dobro testirane jer je Gardasil 9 poređen s Gardasil (četverovalentna HPV vakcina)

Netačna tvrdnja: „Kada je Merck sprovodio klinička ispitivanja za svoju novu formulaciju HPV vakcine, Gardasil 9, koristio je Gardasil kao “placebo” u kontrolnim grupama, ponovo se oslanjajući na nedostatak inertnog placeba kako bi prikrio sigurnosne signale.”

Ovo je jedna od najapsurdnijih i najneetičnijih tvrdnji onih koji šire netačne tvrenje o HPV vakcinama. Oni insistiraju da sve vakcine moraju biti testirane u poređenju s placebo grupom, a to nije tačno, u nekim slučajevima nije etično i moguće. Time se neko ko je mogao biti zaštićen vakcinom izlaže patogenu i dovodi u opasnost. Zašto to raditi, ako postoji vakcina? Bit ovih istraživanja je bilo vidjeti da li novija vakcina djeluje jednako ili bolje od prethodne.

Mnoge vakcine su testirane u dvostruko slijepim, placebo-kontrolisanim kliničkim studijama prije nego što su licencirane. To uključuje i originalnu HPV vakcinu – Gardasil.

Šta su dvostruko slijepe, placebo kontrolisane kliničke studije?

Dvostruko slijepe randomizirane studije (RCT) su istraživački dizajn u kojem ni učesnici ni istraživači ne znaju ko prima aktivni tretman, a ko placebo, što pomaže eliminisanju pristrasnosti. Učesnici se nasumično raspoređuju u grupe, što osigurava da razlike između grupa budu slučajne i da se efekti tretmana mogu pouzdano procijeniti. Ovaj tip studije se smatra zlatnim standardom u medicini jer pruža najjači nivo dokaza o efikasnosti i sigurnosti tretmana. Rezultati RCT-ova često se koriste za donošenje kliničkih smjernica i regulatornih odluka.

Međutim, neetično je upoređivati vakcinu s fiziološkim rastvorom kao placebom ako je već dostupna prethodna vakcina. Gardasil 9 je zamijenio originalnu Gardasil (koja je bio četverovalentna tj, štiti protiv 4 tipa HPV virusa i to 6, 11, 16, i 18), tako da Gardasil 9 mora biti evaluiran u pogledu sigurnosti i efikasnosti u poređenju s originalnim Gardasilom.

Mnogo onih koji šire nepovjerenje u vakcine ne razumiju ovu osnovnu tačku. Neetično je i nemoralno izložiti bilo koga riziku od bolesti ako već postoji dostupna preventivna vakcina. Nijedan kliničar ne bi učestvovao u takvom ispitivanju.

Nijedan Odbor za etičku reviziju, koji u bolnicama ili akademskim institucijama procjenjuje i odobrava etičnost bilo koje studije koja uključuje tu instituciju, ne bi odobrio takvu studiju na ljudima. Američka Food and drug administration (FDA) zahtijeva da Odbori za etičku revizuju budu dio aplikacija za nove lijekove.

Dakle ovdje se ocjenjuje koliko je nova vakcina efikasna i sugurna u odnosu na prvu, originalnu.

Netačna tvrdnja #3 : HPV vakcina ne treba testirati na mladima i ne treba davati djeci u tinejdžerskoj i predtinejdžerskoj dobi jer obolijevaju samo sredovječne osobe.

Netačna tvrdnja koja se širi glasi: „Medijan starosne dobi kod smrti od raka grlića materice iznosipreko 50 godina. HPV je usmjeren na milione zdravih predadolescenata i tinejdžera kod kojih je rizik od smrti od raka grlića materice praktično nula. Intervencije za zdrave osobe moraju imati profil rizika koji je također praktično nula.”

Prva stvar koju treba razumjeti je da nije dačno da od raka grlića obolijevaju žena u menopauzi. Obolijevaju zapravo više žene u reproduktivnoj dobi. Isto važi i za ostale infekcije izazvane HPV-om, kako kod žena, tako i kod muškaraca. One se javljaju u mladosti, kada su ljudi najviše seksualno aktivni. Također, rak se ne razvija naglo. Za rak grlića su neka potrebne decenije.

Prevencija HPV-a mora se provesti prije nego što tinejdžer ima priliku da se zarazi virusom. Nepoznavanje razvoja raka dovodi mnoge žene u opasnost, a i muškarce.

I još nešto – nikada ne možemo dovoljno naglasiti kako HPV nije povezan samo s rakom grlića materice kod žena. Iako su rani simptomi HPV infekcije često blagi, a mnoge infekcije se same povuku bez dugotrajne štete, HPV infekcije su uzročno povezane s brojnim vrstama raka kod muškaraca i žena. Prema aktuelnim medicinskim istraživanjima, evo nekih vrsta raka povezanih s HPV-om:

  • Rak grlića materice
  • Rak vulve
  • Rak vagine
  • Rak anusa
  • Rak orofarinksa
  • Rak penisa

Osim toga, postoje dokazi da su HPV infekcije uzročno povezane i s nekim oblicima raka kože i prostate, pa čak i sa neplodnošću muškaraca. Veza s rakom kože je još u fazi istraživanja, ali postoji mnogo snažniji dokaz o povezanosti HPV-a s brojnim oblicima raka prostate.

Netačna tvrdnja #4 – veći je rizik autoimunih oboljenja, neuroloških poremećaja i tromboembolija od vakcine nego raka grlića materice od HPV

Tvrdnja glasi: „Šanse da se razvije autoimuna bolest od Gardasila, čak i ako vakcina djeluje, su 1.000 puta veće od šanse da se spriječi smrt od raka grlića materice.

Ne, ovo naprosto nije tačno. Velika studija (2) s 2 miliona pacijenata pokazala je da nema razlike u riziku od autoimunih bolesti između grupe koja je primila HPV vakcinu i opšte populacije. Postoji još velikih studija koje nisu uočile sigurnosne signale s ovom vakcinom (3).

Studija na skoro milion djevojaka u Danskoj iz 2013 (3). nije našla vezu između primanja HPV vakcina i spomenutih događaja i nuspojava. Ovo je zaključak te studije:

„Ova velika kohortna studija nije pronašla dokaze koji podržavaju povezanost između izlaganja qHPV vakcini i autoimunih, neuroloških te venskih tromboembolijskih neželjenih događaja. Iako su početno zabilježene povezanosti za tri autoimuna događaja, daljom procjenom utvrđeno je da su one bile slabe i vremenski nepovezane s izlaganjem vakcini.”

Studija (4) koja je analizirala prijave nuspojava tokom perioda od 11 godina u Australiji pokazala je da su nuspojave poput POTS-a (sindrom posturalne ortostatske tahikardije, stanje koje uzrokuje simptome ubrzanog rada srca, vrtoglavice i umora pri ustajanju iz ležećeg u stojeći položaj), anafilaksije, Guillain-Barréovog sindroma, kompleksnog regionalnog bolnog sindroma (CRPS) i venske tromboembolije prijavljene u niskim stopama i nisu bile povezane s HPV vakcinacijom. Studija je utvrdila da je nesvjestica jedina značajna nuspojava povezana s HPV vakcinom. Nesvjestica je reakcija koja se može javiti nakon mnogih medicinskih procedura, uključujući vakcinacije, obično izazvana bolom ili anksioznošću. Uglavnom je bezopasna i ne ukazuje nužno na problem sa sigurnošću.

Studija(5) u Ujedinjenom Kraljevstvu nije pronašla dokaze o povećanom riziku od Guillain-Barréovog sindroma nakon HPV vakcinacije.

Naučni dokazi iz velikih studija dosljedno potvrđuju sigurnost i efikasnost HPV vakcina, dok dezinformacije bazirane na pogrešnom tumačenju podataka ugrožavaju živote. Oslanjanjem na vjerodostojne izvore i činjenice možemo zaštititi zdravlje budućih generacija i smanjiti učestalost HPV-povezanih karcinoma.

Netačna tvrdnja #5 – masovna vakcinacija protiv HPV će kreirati masovne nuspojave

Ova tvrdnja koristi podatke sistema VAERS za prijavu nuspojava, u kojem svako može šrijaviti bilo šta kako nuspojava lijeka ili vakcine. Već smo pisali o tome zašto ovakvi sistemi nisu adekvatni kao tumačenje statistike i dokaz da su vakcine štetne.

Podaci iz VAERS-a (Sistem za prijavu nuspojava na vakcine) ne mogu sami po sebi potvrditi uzročno-posljedičnu vezu između vakcina i nuspojava. VAERS, osnovan u SAD-u 1990. godine, omogućava svima da prijave nuspojave nakon vakcinacije, a ti podaci su dostupni javnosti. Cilj VAERS-a je uočavanje obrazaca nuspojava, kao što su specifične reakcije u određenim demografskim grupama, lokacijama ili serijama vakcina.

S obzirom na to da se VAERS oslanja na samostalno prijavljivanje, podaci mogu sadržavati greške i duplikate. Iako je baza podataka nesavršena, može pomoći istraživačima u prepoznavanju obrazaca koji zahtijevaju daljnje ispitivanje.

Podaci iz VAERS-a često se koriste za širenje dezinformacija o sigurnosti vakcina. Ovo je bilo prisutno i prije razvoja COVID-19 vakcina, a nastavilo se i nakon njihovog uvođenja. Na društvenim mrežama su podaci iz VAERS-a često pogrešno interpretirani kako bi se tvrdilo da vakcine izazivaju ozbiljne medicinske probleme.

Jedan članak tvrdio je da će HPV vakcina uzrokovati „masovne gubitke” zbog stope „ozbiljnih nuspojava” od 6,5% (što bi značilo 65.000 ozbiljnih reakcija na milion vakcinisanih). Ova tvrdnja potiče iz studije objavljene u časopisu JAMA 2009. (6) godine, ali autori te studije jasno su naveli da podaci iz VAERS-a sami po sebi ne mogu potvrditi povezanost između vakcine i nuspojava.

Jedna druga studija koja je pregledavala podatke VAERS-a od 2006. do 2015. otkrila je da se spomenuti POTS rijetko prijavljuje nakon primanje dvovalentne, četverovalentne ili devetovalentne vakcine protiv HPV-a, stopom koja ne upućuje na bilo kakve sigurnosne probleme (7).

Veliki pregledi sigurnosti ovih vakcina, poput pregleda iz 2015. koji je pratio dvovalentnu i četverovaletnu HPV vakcinu (8) ukazali su na to da su ove vakcine sigurne.

Da bi se utvrdila uzročno-posljedična veza između vakcine i nuspojave, potrebno je uzeti u obzir mnoge faktore, uključujući osnovnu stopu tih događaja u populaciji. Autoimune bolesti i neurološki poremećaji, na primjer, javljali su se i prije uvođenja HPV vakcine, pa je ključ u procjeni da li je učestalost takvih događaja nakon vakcinacije značajno veća od uobičajene.

Reference:

  1. Ferris D, Samakoses R, Block SL, Lazcano-Ponce E, Restrepo JA, Reisinger KS, Mehlsen J, Chatterjee A, Iversen O-E, Sings HL, Shou Q, Sausser TA, Saah A. Long-term Study of a Quadrivalent Human Papillomavirus Vaccine. Pediatrics. 18 August 2014. doi: 10.1542/peds.2013-4144.
  2. Miranda S, Chaignot C, Collin C, Dray-Spira R, Weill A, Zureik M. Human papillomavirus vaccination and risk of autoimmune diseases: A large cohort study of over 2 million young girls in France. Vaccine. 2017 Jul 24. pii: S0264-410X(17)30807-1. doi: 10.1016/j.vaccine.2017.06.030. [Epub ahead of print] PubMed PMID: 28750853.
  3. Arnheim-Dahlström L, Pasternak B, Svanström H, Sparén P, Hviid A. Autoimmune, neurological, and venous thromboembolic adverse events after immunisation of adolescent girls with quadrivalent human papillomavirus vaccine in Denmark and Sweden: cohort studyBMJ 2013 Oct;347:f5906 doi: 10.1136/bmj.f5906.
  4. Phillips A, Hickie M, Totterdell J, Brotherton J, Dey A, Hill R, Snelling T, Macartney K. Adverse events following HPV vaccination: 11 years of surveillance in Australia. Vaccine. 2020 Aug 27;38(38):6038-6046. doi: 10.1016/j.vaccine.2020.06.039. Epub 2020 Jul 22. PMID: 32709432.
  5. Andrews et al. (2017) No increased risk of Guillain-Barré syndrome after human papilloma virus vaccine: A self-controlled case-series study in England. Vaccine.
  6. Slade et al. (2009). Postlicensure Safety Surveillance for Quadrivalent Human Papillomavirus Recombinant Vaccine. JAMA.
  7. Arana et al. (2017). Reports of Postural Orthostatic Tachycardia Syndrome After Human Papillomavirus Vaccination in the Vaccine Adverse Event Reporting System. Journal of Adolescent Health.
  8. Stillo et al. (2015) Safety of human papillomavirus vaccines: a review. Expert Opinion on Drug Safety.

Autor: Jelena Kalinić, MA, biolog, naučna novinarka, Društvo za promociju prirodnih nauka „Nauka i svijet”,  posjeduje WHO infodemic manager certifikat i Health metrics Study design & Evidence based medicine trening. Dobitnica EurekaAlert (AAAS) Felowship 2020. za naučne novinare. Short -runner, drugo mjesto u izboru za European Science journalist of the year za 2022. godinu.

Kreiranje ovog sadržaja podržala je Evropska komisija. Stavovi i vrijednosti izneseni u njemu isključiva su odgovornost autora/ica i ne predstavljaju nužno stavove i vrijednosti Evropske komisije.

The European Commission's support for the production of this content does not constitute an endorsement of the contents, which reflect the views only of the authors, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.