U epidemiji hripavca (veliki kašalj, pertusis) koja je izbila krajem 2023. u regionu (Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija…) došlo je i do slučajeva obolijevanja kod vakcinisanih. Da li ovo znači da vakcine ne rade? Ne. Ali stvar je kompleksna i potrebno ju je objasniti.

Do izbijanja slučajeva hripavca je došlo usljed smanjenih vakcinalnih obuhvata vakcinama koje sadrže komponentu protiv ove bolesti. Radi se o tri doze vakcine Pentaxim i kasnijim revakcinacijama. Nije dovoljno primiti samo jednu dozu ove vakcine da bi dijete bilo zaštićeno – potrebno je uraditi cijeli ciklus vakcinacije. U nekim drugim zemljama se umjesto Pentaxim vakcine prima Hexacima, koja još ima komponentu protiv hepatitisa B.

Kada nema dovoljno vakcinisanih osoba, tada se gubi efekat kolektivnog imuniteta. Da bi se postigao kolektivni imunitet na veliki kašalj potrebno je da 92-94% stanovnika bude vakcinisano (ovo znači da svake godine treba biti visok procenat vakcinisane djece)

Procenat vakcinisanosti trećom dozom vakcine protiv ove bolesti, prema podacima iz statističkih godišnjaka Zavoda za javno zdravstvo FBiH, primjerice, iznosi zaista stravično niskih jedva-nešto iznad 60% dječice:

Ni situacija u entitetu Republika Srpska te državama regiona poput Hrvatske i Srbije nije bolja. U tako niskim vakcinalnim obuhvatima, uzročnici bolesti napreduju.

Još jedan razlog zašto vakcinisani mogu oboljeti je i to što niti jedna vakcina ne štiti 100%. Nijedna nije savršena, ali smanjuju rizik obolijevanja, pogotovo kod male djece kod kojih je ova bolest opasna.

Zatim, uzročnik velikog kašlja je bakterija, a ne virus i ne možemo je eradicirati. Ipak, iako bakterije mutiraju da steknu otpornost na antibiotike, mutiranje je sporije kada je riječ od tome da steknu osobine koje će im omogućiti da pobjegnu od vakcinalnog imuniteta. Dakle, malo je vjerovatno da se radi o nekom novom soju bakterije. Trenutne vakcine štite od bolesti, ali ne doživotno.

Zatim, vakcina protiv velikog kašlja koja se danas koristi je malo slabija nego stara, cjelostanična vakcina. Danas se koristi acelularna. Naime, cjelostanična vakcina je imala neke nuspojave, ali je davala bolji imunitet. Napravljen je racionalan ustupak, na uštrb efikasnosti da bi se dobila sigurnija vakcina.

Još nešto: imunitet stečen ovom acelularnom vakcinom protiv velikog kašlja traje nekih 5 do 7 godina. To znači da iako ste vakcinisani, za nekih 5 godina možete dobiti ovu bolest. No, ako je dobijete u odrasloj dobi, nešto manje je rizična. Jedino je rizik velik kod male djece i starijih osoba.

Nažalost, vezano za starije osobe – kod nas u regionu nema vakcine protiv ove bolesti (DTaP, Adacel ili Boostrix) koju bismo mogli primiti svakih 10-tak godina). Ovo znači da nam je populacija starijih osoba također nezaštićena. I ovo su mjesta – slabe karike lanca – gdje se može širiti bolest.

Zatim, ne radi se ni vakcinacija trudnica u trećem trimestru protiv velikog kašlja, što bi pružilo imunitet bebicama dok ne prime prve doze ove vakcine. Vakcinacija/cijepljenje trudnica se radi kako bi majka putem posteljice prenijela tzv. pasivni imunitet odnosno antitijela na bebu koja će joj pružiti zaštitu do 2. mjeseca kada se kreće sa vakcinacijom/cijepljenjem.

Podsjetimo da je nedavno u Mostaru preminula bebica usljed posljedica hripavca. U Hrvatskoj je u novembru 2023. prijavljeno 534 slučajeva hripavca, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravlje. U Srbiji je u januaru 2024. prijavljena smrt 4 djece od velikog kašlja.

Da bi se suzbilo širenje velikog kašlja, potrebno je da nadležne zdravstvene institucije:

  • pojačaju imunizaciju djece protiv hripavca i provedu nadoknade vakcina za djecu koja iz bilo kojeg razloga nisu primila vakcinu
  • da se pojačainspekcijski nadzor
  • pod hitno uvesti, putem interventnog uvoza, vakcine protiv hripavca (DTaP – Adacel ili Boostrix) za odrasle i započeti revakcinaciju starijih osoba i obavezno – trudnica. Vakcinisane trudnice će antitijela protiv ove bolesti prenijeti putem posteljice na dijete, te su bebice zaštićene do primanja vakcine.

Molimo da za više informacija otvorite i naznačene linkove u tekstu.

Autor: Jelena Kalinić, MA, biolog, naučna novinarka, Društvo za promociju “Prirodnih nauka “Nauka i svijet”,  posjeduje WHO infodemic manager certifikat i Health metrics Study design & Evidence based medicine trening. Dobitnica EurekaAlert (AAAS) Felowship 2020. za naučne novinare. Short -runner, drugo mjesto u izboru za European Science journalist of the year za 2022. godinu.