„Studija“ pod nazivom „Vaccination and Neurodevelopmental Disorders: A Study of Nine-Year-Old Children Enrolled in Medicaid” uopšte ne pokazuje povezanost između vakcina i autizma. Zapravo, ovo čak nije ni studija, naučni rad, nego imitira formu naučnog rada i objavljena je u lažnom časopisu, No, ako i zanemarimo ove činjenice, taj tekst može donijeti nikakve zaključke ni o vakcinaciji ni o neurološkim poremećajima. Ipak, širi je ista grupa ljudi koja već decenijama zarađuje na dezinformacijama o vakcinama, pokušavajući potkopati ogromnu količinu podataka koji pokazuju da ne postoji uzročno-posljedična veza između vakcina i autizma. Studija da vakcine izazivaju neurorazvojne poremećaje zapravo se bavila računima za zdravstvenu zaštitu i ne pravi uzročno-posljedičnu vezu.
Među njima je i Robert F. Kennedy Jr. (RFK Jr.) sa svojom antivakcinalnom organizacijom Children’s Health Defense (CHD). Zanimljivo je da je ova studija objavljena 23. januara 2025, samo nekoliko dana prije početka saslušanja u Senatu, 27. januara, za njegovu moguću potvrdu na poziciju sekretara za zdravstvo i socijalne usluge (HHS). On je koristi kao dokaz protiv vakcinacije, iako ona to nije. Još jedan problem je to što su svi urednici časopisa u kojem je studija objavljena povezani s CHD-om, dakle postoji sukob interesa.
Čini se da je tajming objave namjerno usmjeren na jačanje antivakcinalnih tvrdnji koje su RFK Jr.-u donijele milione dolara i na njegovu političku promociju. RFK je prijavio prihod 12 miliona dolara a dio toga je bilo na račun donacija za tužbe vezane za vakcine. Spomenuti Children’s Health Defense, primila je 23.5 miliona dolara u prilozima, donacijama i drugim prihodima samo u 2022. godini.
Zašto ovo nije studija i mane nalaza
Ova takozvana studija protivi se jasnim naučnim dokazima koji pokazuju da ne postoji uzročno-posljedična veza između vakcina i autizma. Pogledajmo ključne probleme ovog „istraživanja“.
Prvo, metoda koju su autori koristili nije sposobna dokazati uzročnost. Riječ je o opservacijskoj studiji, gdje se podaci samo posmatraju kako bi se pronašli obrasci, bez ikakve kontrole nad njima. Takav pristup ne omogućava razumijevanje povezanosti između vakcina i neurorazvojnih poremećaja (NDD – neuro-developmental disorders).
Štaviše, podaci korišteni u ovoj studiji dolaze iz Medicaid računa kroz istoriju, za zdravstvene usluge djece s Floride između 1999. i 2011. godine. Ti računi pokazuju što je Medicaid platio, ali ne nude direktne informacije o kliničkim dijagnozama ili medicinskim procedurama. Uz to, riječ je o specifičnoj populaciji – porodicama s niskim primanjima koje ispunjavaju uslove za državnu pomoć.
Šta je Medicaid?
Medicaid je američki program zdravstvenog osiguranja za osobe s niskim primanjima, koji zajednički finansiraju savezna i državne vlade. Njegov cilj je pružiti zdravstvenu zaštitu ranjivim grupama, uključujući siromašne porodice, trudnice, starije osobe s niskim primanjima i osobe s invaliditetom. Program upravlja na nivou svake pojedinačne savezne države, što znači da se pravila i kriterijumi za kvalifikaciju mogu razlikovati od države do države.
Razmislite o vlastitim računima za zdravstveno osiguranje. Oni ne otkrivaju sve detalje vašeg liječenja ili dijagnoza. Samo na osnovu takvih podataka nemoguće je utvrditi uzročno-posljedične veze između vakcina i bilo kakvih neurorazvojnih poremećaja.
Autori su ignorisali ključne faktore koji bi mogli uticati na rezultate. Na primjer, roditelji koji vakcinišu svoju djecu češće traže zdravstvenu njegu. Samim tim, veća je vjerovatnoća da će njihova djeca biti podvrgnuta procjenama i dijagnozama, uključujući autizam ili druge NDD-ove. Suprotno tome, roditelji koji izbjegavaju vakcinaciju često izbjegavaju i redovne posjete ljekaru ili se oslanjaju na alternativne metode liječenja koje Medicaid ne pokriva, poput homeopatije ili naturopatije. Takva ponašanja često su povezana s antivakcinalnim stavovima, a djeca iz ovih porodica manje su vjerovatno uključena u dijagnostičke procese, što smanjuje šanse za otkrivanje neurorazvojnih poremećaja.
Pored toga, autori su zanemarili značajne promjene u prepoznavanju i dijagnostici NDD-ova nakon uvođenja revidiranih kriterija za dijagnozu u DSM-IV-TR 2000. godine. DSM-IV-TR je skraćenica za Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 4th Edition, Text Revision i to je dijagnostički priručnik Američkog udruženja psihijatara koji pruža kriterijume za klasifikaciju i dijagnozu mentalnih poremećaja, ažuriran 2000. godine radi preciziranja postojećih definicija bez značajnih promena u klasifikaciji.
Ove promjene omogućile su prepoznavanje manje tipičnih oblika autizma, što je dovelo do povećanja učestalosti dijagnoza. Međutim, autori nisu uzeli u obzir niti prilagodili svoje podatke prema ovim promjenama, što predstavlja veliki propust.
Autori potpuno zanemaruju poboljšanja u prepoznavanju i dijagnozi NDD-a nakon objavljivanja DSM-IV-TR 2000. godine. DSM-IV-TR je razjasnio kako identificirati i dijagnosticirati ASD na temelju proširenih kriterija DSM-IV, objavljenih 1994. To znači da je povećana učestalost rezultat više slučajeva s manje stereotipnih prikaza koji su konačno prepoznati. Zašto su autori spomenuli promjenu, ali je nisu ispravili? Nisu čak ni uporedili svoje podatke o zahtjevima za Medicaid s osnovnim stopama dijagnoze ASD-a (Autistic Spectrum disorder – poremećaji iz autističnog spektra). Prevalencija ASD-a na razini populacije (dakle i vakcinisani i nevakcinisani) promijenila se s oko 1,16% u 2007. na 2,00% u 2011.godini, u biti to je ista promjena u prevalenciji kao podaci za koje autor „rada“ tvrda da „pokazuju” da vakcine uzrokuju autizam.
Dakle, naglasimo kako stopa dijagnostike autizma na populacijskom nivou tokom analiziranog perioda (2007–2011) pokazuje sličan porast kao i podaci iz studije. To ukazuje na to da povećanje nije rezultat vakcina, već unaprijeđene dijagnostike.
Također, nigdje u „radu“ nije navedeno o kojim je vakcinama riječ niti se to može vidjeti iz podataka računa Medicaida. Autori zapravo pokušavaju dokazati ono u šta vjeruju – da svaka vakcina ima posljedice. Kada su se umorili od optuživanja DtaP vakcina, MMR vakcine i HPV vakcine za poremećaje u razvoju, odlučili su da na bilo koji način dokažu kako bilo koja vakcina ima posljedice po razvoj.
Ukratko, ova studija je prepuna metodoloških problema, izostavljenih faktora i pogrešnih interpretacija. Umjesto da pruži dokaze, ona manipulira podacima kako bi podržala unaprijed postavljenu agendu. Nauka već dugo pruža čvrste dokaze da vakcine ne uzrokuju autizam – a ova studija to sigurno ne može osporiti.
Također, ovo je opservaciona studija, i to čak ne ni opservaciona studija zdravstvenih efekata, nego računa. Ovakva studija ne može pružiti nikakav dokaz o uzročno-posljedičnoj vezi.
Zatim, mjesto na kojem je objavljen ovaj „rad“, zapravo nije naučni časopis. To je blog koji za sebe tvrdi da je naučni časopis. Science, Public Health Policy and the Law je zapravo portal. Sve što se objavi na njemu u formi „naučnih radova“ koji imaju strukturu sličnu pravim naučnim radovima „apsktrakt, metode, zaključak“, zapravo nisu pregledali drugi naučnici iz struke. To je blog stranica Jamesa Lyonsa Weilera, aktiviste koji vodi jednu neprofitnu organizaciju, koji jeste naučnik i bavi se podacima, ali već je neko vrijeme poznat po tvrdnjama koje odudaraju od naučne zajednice.
Glavni urednik, James Lyons-Weiler, koji je također osnivač organizacije koja izdaje časopis, IPAK-EDU LLC. Dugo je iznosio lažne tvrdnje o vakcinama protiv COVID-19 i vakcinama uopšte. On je također povezan sa Children's Health Defense.
Trebalo bi pogledati i imena uredništva. Članovi uredničkog odbora su:
- Brian Hooker, glavni naučni službenik organizacije Children’s Health Defense i urednik još jednog antivakcinalnog časopisa.
- Peter McCullough, bivši kardiolog kojem je oduzeta medicinska licenca zbog širenja opasnih antivakcinalnih dezinformacija. Također je autor na web stranici Children’s Health Defense.
- Mary Holland, pravnica bez ikakve stručnosti u nauci, podacima ili istraživanju, a ujedno i izvršna direktorica Children’s Health Defense.
- Russell Blaylock, penzionisani neurohirurg koji nije naučnik, a na web stranici Children’s Health Defense naveden je kao autor.
- Paul Thomas, bivši ljekar kojem je 2021. suspendovana licenca. Blizak je organizaciji Children’s Health Defense i izjavio je da mu ne bi smetalo da njegova unučad ne budu vakcinisana.
Svi urednici ovog časopisa rade za RFK Jr.-ovu organizaciju Children’s Health Defense. Časopis nije naučni, nego dio političke agende koja ugrožava živote djece i zdravlje stanovništva.
Trebamo podsjetiti na to da konstantno izbijaju slučajevi morbila, velikog kašlja, a dana 29.januara 2024, u Njemačkoj je od difterije preminuo dječak koji je na liječenje od ove opake bolesti koja se može spriječiti vakcinama primljen krajem 2024. Nakon preko mjesec dana borbe, dječačić od 10 godina je preminuo. Niej bio vakcinisan.
„Rad“ o kojem diskutiramo ima reference. Neke od njih su CDC (Američki centri za kontrolu bolesti), ali i neki radovi. U jednoj od citiranih referenci, broj 31, piše „Najveći pojedinačni faktori rizika za autizam bili su stariji ili nepoznati otac, starija majka, loš Apgar rezultat, niska porođajna težina, prijevremeni porod, velika glava, asistirani porod i pušenje u trudnoći“. Dakle, autori tvrde nešto što se kosi sa samim referencam koje navode kao dokaze.
Dokazi koji poništavaju “nalaze” u ovoj “studiji”
Opsežne studije, uključujući longitudinalne i epidemiološke analize, pokazuju da ne postoji uzročna veza između vakcinacije i autizma ili drugih neuroloških razvojnih poremećaja.
Za bolji uvid u obim dostupnih podataka, evo nekoliko ključnih studija koje u potpunosti pobijaju zaključke teksta sa blog stranice Science, Public Health Policy and the Law :
- Kohortna studija na 467.450 djece rođene u Danskoj između 1990. i 1996. godine analizirala je povezanost vakcina koje sadrže timerosal (jedinjenje žive) i autizma. Nije pronađen povećan rizik od autizma ili poremećaja iz autističnog spektra kod vakcinisane djece u poređenju s nevakcinisanom djecom. Treba naglasiti da sada niti jedna dječja vakcina ne sadrži timerosal (1)[1].
- Druga nacionalna kohortna studija na 657.461 djetetu rođenom u Danskoj između 1999. i 2010. godine (praćena u prosjeku 8,6 godina) ispitivala je povezanost MMR vakcine (za male boginje, zauške i rubeolu) s autizmom. Nije pronađen povećan rizik od autizma kod vakcinisane djece, uključujući i one koji su imali rizične faktore, poput starijeg brata ili sestre s dijagnozom autizma (što je zanimljivo jer je autizam zapravo genetički povezan) (2)[2].
- Retrospektivna kohortna studija na 537.303 djece obuhvatila je 2.129.864 “osoba-godina” istraživanja. Od njih, 82% je primilo MMR vakcinu, a autizam je upoređivan između vakcinisanih i nevakcinisanih. Nije pronađena nikakva razlika u riziku od autizma, niti je utvrđena povezanost između dobi pri vakcinaciji, vremena od vakcinacije ili datuma vakcinacije i razvoja autizma (3)[3].
- Još jedna retrospektivna kohortna studija u SAD-u na 95.727 djece koja su primila MMR vakcinu i koja su imala stariju braću i sestre (s autizmom ili bez njega) pokazala je da ne postoji veza između MMR vakcinacije i rizika od autizma – čak ni kod djece koja su imala brata ili sestru s autizmom (4)[4].
- Epidemiološka analiza 498 djece s autizmom ili poremećajem sličnim autizmu prije i nakon uvođenja MMR/MRP vakcine u Velikoj Britaniji. Prevalencija autizma bila je ista između vakcinisane i nevakcinisane populacije. Dob dijagnoze nije se razlikovala, a pojava simptoma autizma nije bila povezana s time kad su primili MMR vakcina (5)[5].
Postoji niz studija koje ne nalaze vezu između vakcina i autizma te drugih neurorazvojnih poremećaja. Više o tome za MMR vakcine smo pisali već u jednom članku, kao i za HPV vakcine.
Pročitajte još:
Autizam i vakcine: da li vakcine mogu izazvati autizam?
MMR vakcina: Wakefieldova studija i njene mane: vakcine ne uzrokuju autizam
Reference:
[1] Hurley AM, Tadrous M, Miller ES. Thimerosal-containing vaccines and autism: a review of recent epidemiologic studies. J Pediatr Pharmacol Ther. 2010 Jul;15(3):173-81. PMID: 22477809; PMCID: PMC3018252.
[2] Hviid A, Hansen JV, Frisch M, Melbye M. Measles, Mumps, Rubella Vaccination and Autism: A Nationwide Cohort Study. Ann Intern Med. 2019 Apr 16;170(8):513-520. doi: 10.7326/M18-2101. Epub 2019 Mar 5. PMID: 30831578.
[3] Madsen KM, Hviid A, Vestergaard M, Schendel D, Wohlfahrt J, Thorsen P, Olsen J, Melbye M. A population-based study of measles, mumps, and rubella vaccination and autism. N Engl J Med. 2002 Nov 7;347(19):1477-82. doi: 10.1056/NEJMoa021134. PMID: 12421889.
[4] Jain A, Marshall J, Buikema A, Bancroft T, Kelly JP, Newschaffer CJ. Autism occurrence by MMR vaccine status among US children with older siblings with and without autism. JAMA. 2015 Apr 21;313(15):1534-40. doi: 10.1001/jama.2015.3077. Erratum in: JAMA. 2016 Jan 12;315(2):204. doi: 10.1001/jama.2015.17754. PMID: 25898051.
[5] Taylor B, Miller E, Farrington CP, Petropoulos MC, Favot-Mayaud I, Li J, Waight PA. Autism and measles, mumps, and rubella vaccine: no epidemiological evidence for a causal association. Lancet. 1999 Jun 12;353(9169):2026-9. doi: 10.1016/s0140-6736(99)01239-8. PMID: 10376617.
Autor: Jelena Kalinić, MA, biolog, naučna novinarka, Društvo za promociju prirodnih nauka „Nauka i svijet”, posjeduje WHO infodemic manager certifikat i Health metrics Study design & Evidence based medicine trening. Dobitnica EurekaAlert (AAAS) Felowship 2020. za naučne novinare. Short -runner, drugo mjesto u izboru za European Science journalist of the year za 2022. godinu.
Kreiranje ovog sadržaja podržala je Evropska komisija. Stavovi i vrijednosti izneseni u njemu isključiva su odgovornost autora/ica i ne predstavljaju nužno stavove i vrijednosti Evropske komisije.
The European Commission's support for the production of this content does not constitute an endorsement of the contents, which reflect the views only of the authors, and the Commission cannot be held responsible for any use which may be made of the information contained therein.
