PFIZER cjepivo/vakcina se nije umetnulo u DNK stanica

Pojavila se studija koja tvrdi da je nađen dokaz kako se mRNA iz vakcina/cjepiva ugrađuju u ljudske stanice. Međutim, Pfizer cjepivo /vakcina Comirnaty, kao i druga cjepiva ovog tipa ne mogu tek tako mijenjati našu DNK. Zamislite što bi se dogodilo da je to baš tako lako? Međutim, ovakve studije i njihovo nestručno objašnjavanje unose paniku. Treba napomenuti da se radi o studiji objavljenoj u časopisu inače poznatom po tome što objavljuju svašta i koji nije cijenjen u naučnim krugovima. Sam rad je rađen na ćelijskim linijama koje nije logično upotrebljavati u ovom slučaju. Sve objašnjava magistar medicine Antonio Periš na FB stranici Cijepljenje/vakcinacija.

Problem 1 u radu: objavljen na mjestu poznatom po lošoj nauci/znanosti

Najnovija studija koja pokušava opet unijeti paniku objavljena je u časopisu koji je do nekoć bio na ‘crnoj listi’ predatorskih časopisa, a to su časopisi koji daju prednost vlastitom interesu, karakteriziraju ih lažne ili obmanjujuće informacije, odstupanje od dobre uredničke i izdavačke prakse, nedostatak transparentnosti i/ili korištenje agresivnih i neselektivnih postupaka. Studija opet pokušava na umjetan i loš način pokazati stvari za koje je gotovo nevjerojatno da se događaju fiziološki.

Pfizer cjepivo je sigurno, efikasno i ne bi trebalo razmišljati o stvarima koje se objavljuju u loše dizajniranim studijama, nego bi trebalo vjerovati mnoštvu jakih, dobrih studija, objavljenih u vrhunskim naučnim časopisima poput Nature, NEJM ili Lancet.

Opet su u igri LINE-1 i reverzna transkripcija. Autori naime pretpostavljaju da bi LINE-1 element mogao mRNA Pfizerovog cjepiva prevesti u DNA, a onda ugraditi u naš genom. Za malo detaljnije objašnjenje priče o LINE i cjepivima, prilažem raniji članak “Hoće li COVID cjepiva uzrokovati nastanak raka? – II dio“

Problem 2 u radu: LINE-1

Ukratko, LINE-1 su zanimljivi jer su genetski elementi skakači, sposobni napraviti prijepis RNA u DNA, što se inače ne događa u našim stanicama, ali oni proizvode enzim koji im daje mogućnost da to naprave, ali i da se zalijepe natrag u neko drugo mjesto u genomu. Iako autori naglašavaju da LINE-1 sačinjavaju 17% humanog genoma, zaboravljaju spomenuti da je većina njih u ljudi neaktivna, a glavninu aktivnosti nosi tek 5-10% od tog malog broja aktivnih. LINE također preferiraju ‘kopipejstati’ svoju vlastitu RNA (RNK), a ne neku tuđu, npr. od cjepiva.

O problematici LINE-1 elemenata i priči da li i pod kakvim uslovima rade “kopipejstane” još možete doznati i na stranici Quantum of Science.

Problem 3 u radu: odabrane stanične linije

Idući problem na koji nailazimo je da se koriste Huh7 stanice tumora jetre. Tumorske stanice se značajno razlikuju od normalnih stanica te pokazuju značajno različitu ekspresiju gena i proteina, uključujući pojačano regulirane proteine uključene u metabolizam RNA. I ne samo to, u takvim stanicama tumora, LINE-1 prekomjerno je izražen što utječe na netočnost ovih podataka.

Također, stanice jetre nisu mjesta imunološkog odgovora. Kako se ove vakcine daju u mišić, zabravo su mišići mjesta imunološkog odgovora. Ne postoji logičan razlog zašto koristiti Huh7 linije u ovom istraživanju.

Drugi problemi rada

Iznose podatak da je studija iz Japana pokazala da je značajan dio doze cjepiva detektiran u jetri (što kao opravdava njihova ispitivanja i doze koje koriste na stanicama jetre). Ono što zaboravljaju je da je ta studija koristila sulude doze od 1mg/kg, ali NE mRNA, već lipidnih nanočestica, što bi značilo da su miševi primili 2300X veću dozu nego dozu koju dobije čovjek od 70 kg u dozi Pfizera.

Zapažen veći unos lipidnih nanočestica u jetru je očekivan jer ona ima značajan protok krvi u usporedbi s drugim organima, a sam jetreni klirens i metabolizam je i normalan način uklananja bilo čega, pa i tih lipidnih nanočestica. Taj rapidni metabolizam je zaslužan i za to što je navedena studija pokazala da se signal u jetri smanjio na početne razine već 48 h nakon injekcije te visoke doze.

Na kraju, ali ne i manje bitno, ova studija je uspjela detektirati samo mali djelić RNA Pfizer cjepiva, no i sami naglašavaju da nisu uspjeli naći nikakav dokaz integracije Pfizer cjepiva u genom stanice.

Živi virus SARS-CoV-2, za razliku od cjepiva ima daleko veću šansu da se ubaci u naš genom, no čak niti za njega, neovisne studije opetovano (https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/34380018/, https://www.pnas.org/content/118/33/e2109066118, https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/33980601/) NISU uspjele naći dokaz da se to događa.

AUTOR: Antonio Periš

Dodatno vezano za Pfizer cjepivo i reverznu transkripciju:

Studija je rađena in vitro, odnosno, nije klinička studija. Ove studije mogu biti važne, ali jednostavno situacija u kulturama stanica nije ista kao u živom organizmu. Autori su forsirali reveznu (oobnutu) transkripciju, a to se neće desiti in vivo.

Treba reći i to da u bilo kojoj stanici približno 10-15% RNK u citoplazmi je mRNA (informaciona RNK – nisu sve RNK inormacione, nego samo jedan dio njih). Autori spornog rada ne uspijevaju objasniti niti predložiti kojim bi mehanizmom obrnuta transkripcija i integracija selektivno favorizirali genom SARS-CoV-2 u cjepivu u odnosu na sve druge fragmente mRNA u stanici. Ovo je nelogično. Ako se takvo što stalno događa, kako je onda život uopće moguć? Trebali bismo vidjeti sve vrste staničnih transkripata mRNA kako se nasumično integriraju u genom, uzrokujući masovno uništenje našeg genoma. Mi ovo ne vidimo.

Autori nisu pokazali niti utvrdili da je bilo koja od DNK transkribirane iz mRNA cjepiva ugrađena u genom stanice jetre. Ono što su primijetili je proizvodnja DNA amplikona, koji lebde u citoplazmi stanice. Ti amplikoni neće biti ugrađeni u genom. A autori nisu pokazali da su ugrađeni. Autori su napisali: “U ovoj fazi ne znamo je li DNK reverzno transkribirana iz BNT162b2 integrirana u genom stanice.” Ovo je iznimno važno. (prema Skeptical Raptor blog, u referencama).

Sporna studija: https://www.mdpi.com/1467-3045/44/3/73/htm

“Ne vjerujem ovim novim vakcinama/cjepivima, vjerujem starim vakcinama…” – Šta su “stare” vakcine, a šta “nove”?