Zašto se trebamo vakcinisati? Jer vakcine djeluju i jer su sigurniji način postizanja otpornosti na neke bolesti.

Odlazak u Dom zdravlja da primimo vakcinu niije baš najugodnija situacija. No, trebamo se vakcinisati da bismo smanjili rizik od nekih bolesti, bar onih za koje postoje vakcine. Vakcine djeluju i najbolji su način zaštite od tih bolesti. Samo neke od bolesti protiv kojih vakcine štite su tetanus, veliki kašalj, ospice, varičele, COVID-19, gripa, dječija paraliza, difterija, rubeola, zaušnjaci tubekuloza.

U krajevima gdje je smanjena vakcinacija, neke od ovih bolesti se vraćaju i izazivaju patnju. Liječenje nekih od ovih bolesti je skupo i dugotrajno. Neki uzročnici, poput bakterije koja izaziva tuberkulozu, postaju otporni na terapije antibioticima. Zaista, vakcine su bolje kontrolisan, sigurniji i jeftiniji način kontrole ovih bolesti.

Kada pogledamo u rječnik značenje i porijeklo riječi vakcina, naći ćemo da je korijen riječi latinska riječ za kravu – vacca te pridjev izveden od ove imenice – vaccinus, tj. „kravlji“, „onaj koji je deriviran od krave“. To je zbog toga što je zvanično prva vakcina – ona protiv velikih boginja – stvorena zahvaljujući kravama. Neki od pionira vakcinacije bili su veliki liječnici i naučnici Edward Jenner i Louis Pasteur. Treba spomenuti i Jonasa Salka , Alfreda Sabina i Mauricea Hillemana, koji su razvili mnoge važne vakcine.

Zašto su neke bolesti tako opasne?

Recite – da li vam je draže pretrpiti malo bola od boce ili da danima ležite pod temperaturom, plačete, da vas sve boli? Neke od bolesti protiv kojih se vakcinišemo, poput krzamaka (morbili), polia, tetanusa, tuberkuloze i difterije su veoma opasne – zbog polia je nekada dosta djece stradalo jer, ako preživi, ostajali su hendikepirani, nisu mogli hodati.

Od tetanusa kojeg možemo dobiti nakon povreda i posjekotina ljudi dobijaju teške grčeve i mali su izgledi da prežive. Difterija je znala ugušiti ljude jer bakterija koja je izaziva proizvodi jedan opasan otrov, a lijeka za ovu bolest nema. Krzamak, koji se još naziva i ospice ili morbili može izazvati zapaljenje mozga i smrt. Nekada je postojala i užasna bolest zvana velike boginje, od koje su ljudi masovno umirali, a preživjelima su ostajali užasni ožiljci. Zahvaljujući sistemskim vakcinacijama, ove bolesti više nema.

Međutim, iako je danas sve manje spomenutih bolesti, osim velikih boginja niti jedna druga bolest nije iskorijenjena. I dalje nam predstavljaju prijetnju. Uzročnici bolesti su tu oko nas i vrebaju dok se igramo i jedemo. Najbolja stvar koju možemo uraditi jeste vakcinisati se i spriječiti ove bolesti da nas muče.

Neke bolesti ne možemo iskorijeniti iz niza razloga. Recimo, mi nismo jedini domaćin virusa te bolesti i on se krije u prirodi.

Neke od vakcine pružaju dugotrajnu, a ponekad i cjeloživotnu zaštitu od nekih zaraznih bolesti, dok nas neke druge štite jedan period, ali to je upravo onaj najkritičniji period života – kada smo djeca i kada je rizik da ćemo se povrijediti ili kontaktirati uzročnika neke bolesti veći. Doznajte više o morbilima i MMR (MRP) vakcini na našim tekstovima.

Druge vakcine poput vakcina protiv pneumokoknih upala, smanjuju i rizik od rezistencije na antibiotike

Neke vakcine bi mogle iskorijeniti rak, pogotovo rak grlića materice, od kojeg žene umiru u stravičnim mukama, ali i neke druge tipove raka, poput raka ždrijela i spolnih organa. Najveći broj slučajeva navedenih tumora je uzrokovan humanim papiloma virusima a postoje vakcine koje mogu spriječiti zarazu i spasiti život vaše djevojčice ili dječaka u budućnosti. Vakcinacija je istovremeno i izraz ljubavi, ne zaboravite i imajte to na umu. Učinite najbolje za vaše dijete u budućnosti. Nemojte da vaša kćerka jednog dana dođe k vama i kaže “Zašto me niste vakcinisali, nego sad imam rak”. Doznajte više o HPV i HPV vakcinama. Roditelji nisu obavješteni o opasnostima HPV-a. On ne samo da izaziva rak, nego moguće i neplodnost kod muškaraca. 

Vakcine djeluju jer su sigurniji način sticanja imuniteta

Ne možemo sve bolesti preboljeti da bismo stekli prirodni imunitet. Nemojte vjerovati tvrdnjama da je prirodni imunitet bolji od onog izazvanog vakcinama. Neke bolesti su preopasne da bismo prebolijevanjem stekli imunitet. Kod tih bolesti je stopa preživljavanja jako mala (recimo kod tetanusai difterije). Kod drugih je veliki rizik ili da umremo ili da ostanemo invalidi, kao što je to nekad bilo s dječijom paralizom. Vakcine su spasile milione djece, da ne završe na “čeličnim plućima”, umru ili žive obogaljena od dječije paralize.

Neke vakcine ne sprječavaju u potpunosti da se razbolimo. Zapravo nema niti jedne vakcine koja je djelotvorna 100%. Neke od najefikasnijih, poput one protiv ospica, štite oko 97% ako su primljene u 2 doze. Neke vakcine ne sprječavaju infekciju, odnosno, nisu sterilizirajuće. Ipak, to ih ne čini manje vrijednim. I one su jako, jako, korisne u kontroli bolesti. Vakcine ne moraju biti sterilizirajuće – sprječavati infekciju – da se kontrolišu pandemije.

Čak i kada ne sprječavaju da se inficiramo, vakcine nas štite od teških oblika tih bolesti i tragičnih ishoda.

Nijedna vakcina ne štiti 100%. Ali ništa ne štiti 100%. Vakcine značajno smanjuju rizike povezane s bolešću.

Kakve postoje vrste vakcina i kako vakcine djeluju?

Neke vakcine sadrže uzročnika, umrtvljenog (oslabljenog – atenuirane vakcine) ili mrtvog (inaktiviranog). E da – znamo da virusi, koji su uzročnici nekih bolesti, nisu baš ni mrtvi ni živi biološki entiteti, pa je teško govoriti o “mrtvim i umrtvljenim uzročnicima”. Ali tako je lakše, da nas većina razumije. Druge vakcine sadrže samo neki dio uzročnika, recimo neku molekulu uzročnika, neki njegov dio – obično protein na površini uzročnika. Takve su vakcine protiv hepatitisa, HPV ili mRNA vakcine protiv COVID-19.

Vakcine pokreću složene biohemijske i fiziološke reakcije koje dovode do stvaranja antitijela, proteina koji mogu onesposobiti uzročnike bolesti. Također, pokreću reakcije koje dovode do stvaranja specifičnih odbrambenih ćelija: T i B limfocita. Ove ćelije pamte uzročnika i mogu brže reagovati kada se naš organizam opet sretne s tim uzročnikom. Također, B-limfociti se tada pretvaraju u plazma ćelije koje stvaraju antitijela. O tome kako radi naš imunološki sistem, više pročitajte ovdje.

Neke vakcine nas ne štite cijeli život pa ipak, vakcine djeluju

Neke od vakcine pružaju dugotrajnu, a ponekad i cjeloživotnu zaštitu od nekih zaraznih bolesti, dok nas neke druge štite jedan period, ali to je upravo onaj najkritičniji period života – kada smo djeca i kada je rizik da ćemo se povrijediti ili kontaktirati uzročnika neke bolesti veći. Onevakcine kojedjeluju kraće primamo poslije kao revakcine, odnosno boostere.

Čak i kada ne sprječavaju da se razbolimo, vakcine nas štite od teških oblika tih bolesti i tragičnih ishoda.

Druga korist od vakcine jeste gradnja nečega što zovemo kolektivni imunitet populacije, a koji predstavlja zaštitu grupe od izbijanja epidemije ukoliko je veliki procenat pripadnika grupe vakcinisan. Na ovaj način štitimo i one osobe koje zbog nekog razloga nisu smjele primiti vakcine.

Pentaxim vakcina – petovalentna vakcina: zašto je važno primiti sve tri doze i revakcinu?

#VakcineDjeluju, #NaukaGovori, vakcine djeluju, šta su to vakcine, zašto se trebamo vakcinisati

Autor: Jelena Kalinić, MA, biolog, naučna novinarka i komunikatorka, osnivačica bloga Quantum of Science, posjeduje WHO infodemic manager certifikat i Health metrics Study design & Evidence based medicine trening. Dobitnica EurekaAlert (AAAS) Felowship 2020. za naučne novinare. Short -runner, drugo mjesto u izboru za European Science journalist of the year za 2022. godinu.

O nama: Društvo „Nauka i svijet” je osnovano 2017. godine. Bavi se promocijom prirodnih nauka, borbom protiv dezinformacija u sferi nauke.