Vakcine i rak…

Da li vakcine izazivaju rak? Rak, kancer ili tumor jeste stanje u kojem se ćelije nenormalno dijele i imaju poremećaj rasta i ćelijskog ciklusa. Ovo može biti uzrokovano različitim utjecajima – radijacijom, nekim hemikalijama koje zovemo kancerogene, te nekim virusima, poput humanog papiloma virusa, koji je uzročnik raka grlića materice i još nekih stanja. Ako vakcine sadrže viruse i hemikalije, a neki virusi i neke hemikalije mogu izazvati ovo, da li to znači da vakcine mogu izazvati rak?

Kontaminacija majmunskim virusom

Simian virus 40 (SV40) bio je prisutan u bubrežnim stanicama majmuna koje su se koristile za pravljenje inaktivirane vakcine protiv polia (IPV), žive atenuirane vakcine protiv polia i inaktiviranih adenovirusnih vakcina kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih. Kasnije su naučnici pronašli DNK SV40 u uzorcima biopsije koji su dobijeni od pacijenata s određenim neobičnim tipovima raka, kakvi su mezoteliom, osteosarkom i ne-Hodgkinov limfom. To vodi neke do hipoteze o povezanosti vakcinacije i naknadnog razvoja kancera-raka.

Istina je neke tipovi kancera zaista nastaju usljed virusa – takav je kancer grlića materice.

Međutim, genetički ostaci SV40 bili su prisutni i u uzorcima uzetim iz tumorskog tkiva ljudi koji su imali rak, a koji su nisu primili vakcine protiv polia dobijene sa stanica kontaminiranih SV40 virusom. Oboljeli koji nikada nisu primili polio vakcinu su u uzorcima tumora imali ostatke ovog  virusa.

Epidemiološke studije nisu pokazale povećani rizik obolijevanja od raka kod ljudi koji su primili vakcinu protiv polia između 1955. i 1963. godine u odnosu na osobe koje nisu primile ovu vakcinu[1]. Čak ni studija 35 godina[2] nakon ovog događaja kontaminacije materijala nije pokazala povećanje rizika obolijevanja od raka i mortaliteta nakon ovih vakcina.

Ponovimo – kontaminacija SV40 se odnosila samo na vakcine protiv polia (dječija paraliza) proizvedene prije 1963.

Nekoliko je studija procijenilo mogući odnos između cijepljenja i leukemije. Nalazi iz ovih studija pokazuju da MMR, DTaP, difterija i tetanus toksoidi-za odrasle (Td), Hib, hepatitis B i polio vakcine nisu povezane s dječjom leukemijom. Vakcina protiv hepatitisa, štiteći od ciroze, zapravo štiti i od raka jetre uzrokovanog hepatitisom B. Vakcina protiv HPV, kakva je vakcina Gardasil 9, direktno štiti od raka grlića materice.

Čak te studije utvrdile, kako izgleda, da su djeca koja prime HiB vakcinu u manjem riziku obolijevanja od akutne limfoblastične leukemije kasnije u životu[3], pogotovo ako prime 3 doze ove vakcine[4]. Uopšte, ove studije pokazuju kako je izlaganje antigenima iz vakcina dobro jer doprinosi imunološkoj odbrani od nekih tipova kancera[5][6].

Ponovimo – vakcine ne izazivaju rak.

Da li vakcine mogu izazvati rak- lista referenci

[1] Shah KV. Simian virus 40 and human disease. J Infect Dis. 2004;190:2061-2064

[2] Carroll-Pankhurst, C; Engels, EA; Strickler, HD; Goedert, JJ; Wagner, J; Mortimer EA Jr. Thirty-five year mortality following receipt of SV40- contaminated polio vaccine during the neonatal period. Br J Cancer. 2001;85 (9): 1295–7.

[3] Groves FD, Gridley G, Wacholder S, et al. Infant vaccinations and risk of childhood acute lymphoblastic leukaemia in the USA. Br J Cancer. 1999;81(1):175-178.

[4] Ma X, Does MB, Metayer C, et al. Vaccination history and risk of childhood leukaemia. Int J Epidemiol.  2005;34(5):1100-1109.

[5] Pagaoa MA, Okcu MF, Bondy ML, et al. Associations between vaccination and childhood cancers in Texas regions. J Pediatr. 2011;158(6):996-1002.

[6] MacArthur AC, McBride ML, Spinelli JJ, et al. Risk of childhood leukemia associated with vaccination, infection, and medication use in childhood: the Cross-Canada Childhood Leukemia Study. Am J Epidemiol. 2008;167(5):598-606.

Priredila i napisala: Jelena Kalinić, MA, biolog, naučni novinar i bloger Društvo za promociju “Prirodnih nauka “Nauka i svijet”, blog Quantum of Science.

O nama: Društvo “Nauka i svijet” je osnovano 2017. godine. Bavi se promocijom prirodnih nauka, borbom protiv dezinformacija u sferi nauke. Predsjednik je prof. dr. Nenad Tanović.